Gaetano Doniceti

POZORIŠNE ZGODE I NEZGODE

Le convenienze ed inconvenienze teatrali

komična opera u dva čina

Opera je poznata i pod nazivom VIVA LA MAMA – Viva la mamma    

Dirigent: Aleksandar Kojić
Libreto: Gaetano Doniceti, prema komediji Antonija Sografija
Operu obnovio: Vito Fraci
Dramaturška i muzička obrada: Horst Gerges i Karlhajnc Guthajm
Prevod i obrada: Borislav Popović i Stanislav Vinaver
Adaptacija prevoda: Branislav Jatić
Reditelj: Voja Soldatović
Scenograf: Dalibor Tobdžić
Kostimograf: Jasna Badnjarević
Dirigent Hora: Vesna Kesić Krsmanović

ULOGE

Korila Sartineki, primadona:
Verica Pejić

Stefano, njen suprug:
Ivan Nikolić

Luiđa Boski, debitantkinja:
Laura Pavlović

Agata, njena mama:
Goran Krneta

Dorotea Kačini:
Jaroslava Benka Vlček

Guljelmo Antolstoinolonof, tenor:
Branislav Cvijić

Vinčenco Biskroma, kompozitor:
Vasa Stajkić

Oracio Prospero, libretista:
Željko R. Andrić

Impresario:
Igor Ksionžik

MUŠKI HOR i ORKESTAR SNP-a

Koncertmajstori: Vladimir Ćuković, Sergej Šapovalov
Asistent kostimografa: Snežana Horvat
Asistent scenografa: Nada Danilovac
Dizajn svetla: Marko Radanović
Inspicijenti: Tanja Cvijić, Dejan Teodorović
Korepetitori: Danijela Hodoba Leš, Strahinja Đokić
Inspicijent: Ivan Svirčević
Frizerka: Zagorka Stošović
Dekorateri, rekvizitari: Statisti
Sufler: Aleksandra Majtan

Premijera: 14. maj 2010, scena „Jovan Đorđević“, 19.00

Predstava traje sat i deset minuta

Dekor, kostimi i ostala scenska oprema izrađeni u radionicama Srpskog narodnog pozorišta

Donicetijeva komična opera demistifikuje svet teatra i onoga što se događa iza snene pred premijeru, bilo gde i bilo kada.



POZORIŠNE ZGODE I NEZGODE
Le convenienze ed inconvenienze teatrali
(Viva la mamma)

Donicetijeva jednočina opera Pozorišne zgode i nezgode napisana je 1827. za teatar u Napulju. Posle izvođenja u Milanu 1831. i Beču 1840. biva zaboravljena. Tek 1963. godine pronaći će je istraživači Donicetijevog operskog opusa i prerađenu izvesti u Sijeni i Bergamu. Ta prerada se uglavnom držala originala.

Zanimljiva i zahvalna tema opere podstakla je dramaturga Horsta Gergesa i prevodioca Karlhajnca Guthajma iz Nemačke da delo prerade u celovečernju predstavu. Učinili su to slobodnim izborom odlomaka iz drugih Donicetijevih opera, dajući delu i novi naslov Viva la mama. Tako prerađena opera je izvedena 1969. godine u Minhenu. Od tada uspešno obilazi velike i male scene širom Evrope.

Kompozitor koji je svoja dela sam dirigovao, režirao i korepetirao, kao što je s Donicetijem slučaj, bio je vrlo kompetentan da napiše operu s takvom, i danas živom temom: Stanje duhova u operi pred premijeru. Ponekad se čini da se apsolutno ništa u tom stanju nije izmenilo od Donicetija do nas. To što imamo veće tehničke mogućnosti u stvari samo pojačava haotičnost toga stanja i opravdava stavljanje ovog dela na repertoar.

Problem talentovanih i netalentovanih svuda u umetnosti, a u operi naročito, komplikuje se njihovom neizmernom ljubavi za taj posao, koja je kod ovih drugih još izrazitija. Taj problem je danas tako živ da pruža neiscrpne mogućnosti u interpretaciji dela, a ta ljubav i jednih i drugih u stvari je hrana za bezdani otvor pozornice u koji širom sveta svako veče gledaju radoznale oči gledalaca. O toj ljubavi je ovde reč.

(Borislav Popović, decembar 1991)

Autor: Olena Puškaš
„Domaća muzička scena“, 19. 05. 2010. Radio Novi Sad

U petak 14. maja opera SNP je posle dve godine repriziranja starih predstava konačno smogla snage za premijeru. U dilemi šta da se stavi na repertoar, presudnu ulogu je odigrala potreba da se povrati izgubljena publika, a pri tom se moralo voditi računa i o mogućnostima solista. Izbor je pao na komičnu operu Gaetana Donicetija „Pozorišne zgode i nezgode“ koja je mnogim posetiocima još u živom sećanju iz nekadašnje postavke pod nazivom „Viva la mamma“. Dakle, pred nama je osvanuo ne mnogo originalan potez, tim pre što su se prepoznavala osvežena ali već viđena režijska rešenja iskusnog Voje Soldatovića. Ipak, ova postavka ima jedan dragoceni novi adut – pravu zvezdu predstave u liku izuzetnog mladog basa Gorana Krnete. Divno je što je aktuelna uprava prepoznala kapacitet i talenat ovog soliste i poverila mu jednu sasvim drugačiju ulogu od onih koje je do sada tumačio. Uvek smo ga zapažali po moćnom, zdravom glasu koji lako dopire do svih kutaka sale, po uzornoj dikciji i zavidnoj vokalnoj tehnici a sada je dobio mogućnost da do virtuoziteta razvije i svoje glumačko-komičarske sposobnosti. On je zapravo i kao impozantna fizička pojava i kao raskošan vokalni karakter u celu predstavu uneo najveću novinu, odlično se snalazeći u nesvakidašnjem izazovu tumačenja ženskog lika. Izuzev ove, sve ostale uloge imaju predviđena po dva tumača, što omogućava varijante u režijskim detaljima, odnosno gegovima koji su ponekad bili toliko uspešni da su do suza nasmejavali publiku – a kod likova koji imaju svoje solstičke arije – normalne su i razlike u pojedinačnim umetničkim dometima. To se naročito odnosi na ulogu Korile koju naizmenično tumače Danijela Jovanović i Milica Stojadinović i tenora Guljelma kog igraju Saša Štulić i Branislav Cvijić. Sve pohvale upućujemo simpatičnom, visprenom Vasi Stajkiću za ulogu kompozitora, a pravo prijatno iznenađenje za sve nas su bili debitanti Ivan Nikolić kao Stefano i Mihajlo Šljivić kao impresario. Ostale uloge unose šarolikost i dinamiku u zaplet radnje dok vokalno ne pružaju mogućnost za razmah, što je šteta za soliste koji bi mogli dati mnogo više od toga. Odlučujući doprinos u muzičkom oblikovanju predstave kao celine dao je dirigent Aleksandar Kojić koji je delovao izuzetno sigurno, s obzirom na to da mu je ovo prva premijera u tek započetoj karijeri. Sudeći po raspoloženju i aplauzima publike, učinjen je uspešan prvi korak u buđenju uspavanog ansambla opere, ali sada očekujemo i nešto što će u većoj meri angažovati postojeće pevačke potencijale.