Miloš Nikolić

OSAMNAEST MAČAKA I LIMAR HERMAN BRUM


Režija: Ivan Cerović
Dramaturg: Božidar Knežević
Scenograf: Željko Piškorić
Kostim: Stanislava Jamušakov
Koreografija: Aleksandra Pejić


Igraju:

Herman Brum
Nebojša Savić

Gerhard Kesel
Ljubiša Milišić

Eva Šulc
Sanja Mikitišin


Inspicijent: Snežana Radovanov
Sufler: Snežana Kovačević
Majstor svetla: Tihomir Boroja
Majstor tona: Dušan Jovanović
Video-bim: Đorđe Vernački / Srđan Milovanović
Asistent scenografa: Nada Danilovac


Premijera: 23. april 2021, Kamerna scena

Predstava traje 75 minuta.

Dekor, kostimi i ostala scenska oprema izrađeni su u radionicama SNP-a.



Drama koja izvire iz stvarnih događaja

Likovi u ovom komadu se potpuno, ili delimično, zasnivaju na stvarnim ljudima koji su učestvovali, ili imaju posredne veze, sa događajima iz Drugog svetskog rata oko kojih se plete ova drama (Herman Brum je zaista postojao i obesio je osamnaest ljudi u Pančevu, Gerhard Kesel je „iskombinovan“ od jednog vojnog snimatelja i jednog vojnog fotografa Vermahta, jedino je Eva Šulc izmišljena ličnost – ali je njen brat, koji se pominje u komadu, zaista postojao).
Radnja komada je direktno, dokumentaristički, povezana sa stvarnim istorijskim događajima (sa vešanjem srpskih civila u Pančevu, 1941. i, posle dramatruške intervencije, sa NATO bombardovanjem Srbije 1999), ali je sam događaj u Brumovom dvorištu, naravno, piščeva konstrukcija. Sa druge strane, postoji sačuvan dokumentarni snimak vešanja u Pančevu (na kojem se vidi stvarni mladi Herman Brum koji veša ljude) i taj snimak će biti integralni
deo predstave.
Veoma je bitno obratiti pažnju i na dramaturški promenjen istorijski kontekst koji bi, u većoj ili manjoj meri, mogao imati uticaja na (veću ili manju) relativizaciju zločina i lične odgovornosti. Naime, u vreme NATO bombardovanja Nemci ponovo ubijaju po Pančevu i to se smatra „ispravnim“ ponašanjem – istorijski vetar je tako dunuo i Pančevci su ponovo proglašeni „lošim momcima“.

Ivan Cerović, reditelj


Prošireno „područje delovanja”

Odličan komad Miloša Nikolića. I veoma inspirativan: sam komad je, u svojoj suštini, jedan kameran (i pomalo bizaran) teatarski esej o ljudskoj prirodi i sveden je na tri lika i jedno dvorište – ali nam je ta osnovna situacija nesebično omogućila da pozorišni prostor, u kojem će ova predstava delovati, bude mnogo širi.
Drama je već smeštena u Nemačku na kraju dvadesetog veka, ali je dramaturška intervencija mnogo konkretnije locira u vremenu: priča koju ćemo gledati odvija se 1999. godine, u vreme NATO bombardovanja Srbije. Time naša priča proširuje „područje delovanja“ i sa terena ljudske prirode, odnosno lične savesti i odgovornosti, „Mačke“ se premeštaju na jedan mnogo univerzalniji nivo: globalnopolitički, istorijski pa čak i antropološki. Odavno je poznato
da, osim što „istoriju pišu pobednici“, tumačenje istorijski „ispravnog“ i „neispravnog“ potpuno zavisi od trenutne konstelacije geopolitičkih snaga u svetu – drugim rečima, u zavisnosti s koje strane trenutno duva istorijski vetar, nešto što je nekad bilo zločin može postati i socijalno prihvatljivo ponašanje.
To proširenje „pozorišnog dvorišta“ kroz uvođenje uticaja istorijskog miljea na vrednovanje lične, pa i kolektivne, odgovornosti (ubacivanjem pseudoistorijskih vesti o Elvisu Prisliju, kojih nema u originalnom komadu) ovu priču osvetljava sa pomalo neočekivane strane i svakako je aktuelizuje – ali i dramatično zaoštrava sukob koji ćemo gledati u dvorištu Hermana Bruma.

Božidar Knežević, dramaturg