Koprodukcija: Srpsko narodno pozorište, Novi Sad (Srbija), i Evropa balet, Sankt Pelten (Austrija)

MADAM BATERFLAJ

balet u dva čina

Koreograf, reditelj, izbor muzike i autor libreta: Peter Brojer (Nemačka/Austrija)
Scenograf, realizacija izrade kostima, dizajner svetla i zvuka: Peter Brojer u saradnji sa tehničkim timom SNP-a
Dizajner video-projekcija: Markus Gesler (Austrija)
Slike u projekcijama: Sebastijan Šeremet (Slovenija)
Asistent koreografa: Dominik Vajda (Austrija)
Skice kostima: J. T. (Japan)
Asistent kostimografa: Katarina Stanivuković (Novi Sad)

Uloge:
Ćo-Ćo-san, Madam Baterflaj:
Ničika Šibata, k.g. (Austrija / Japan)

Suzuki, njena služavka:
Katarina Zec

Kejt:
Katarina Kljajić

B. F. Pinkerton, poručnik američke mornarice:
Samjuel Bišop

Otac:
Andrej Kolčeriu

Šarples, američki konzul:
David Gruoso

Goro, provodadžija:
Dimitrije Arbuzov

Bonzo, japanski sveštenik, ujak Ćo-Ćo-san:
Milan Ivan

Jamadori:
Aleksandar Bečvardi

Dve deveruše: Mina Radović, Milena Krkotić

Dva devera: Milan Ivan, Gregori Hamfriz

Četiri gejše: Jelena Danguzov, Minja Jokanović, Marija Trifunović, Sonja Batić

Četiri momka s gejšama: Nikola Stamenović, Zoran Trifunović, Bojan Radnov, Rafael de Mora Rodrigez

Služavka: Milica Jelić

Devojke u prologu i epilogu: Katarina Kljajić, Milena Krkotić, Sonja Batić, Jelena Danguzov, Katarina Zec, Minja Jokanović, Rajna Remović, Teodora Šper, Melisa Brođin, Jana Čerepanova, Milica Jelić, Marija Trifunović, Stanislava Nikolić, Milenica Jović

Američko venčanje (četiri para): Marija Trifunović, Jelena Danguzov, Minja Jokanović, Rajna Remović, Nikola Stamenović, Aleksandar Bečvardi, Rafael de Moura, Gregori Hamfriz

Scena „Vreme prolazi“: Milica Jelić, Sonja Gavrilov, Ivana Trpčević, Teodora Šper, Melisa Brođin, Jana Čerepanova, Milenica Jović, Jelena Milošev, Mina Predojević, Anastasija Nikčević, Milica Stojanović, Emilija Spanoke, Aleksandar Đurđević, Marko Ivan, Mihail Sergejev, Vasilij Soboljev, Rafael de Mora Rodrigez, Artemij Makarov, Frančesko Koča

Dete: Arsen Ladičorbić

Baletski pedagog: Oleksandr Lukjanov, k.g. (Ukrajina / Hrvatska)
Repetitori: Oksana Storožuk, Maja Grnja, Boris Ladičorbić
Korepetitori: Dejan Brkić, Dimitrije Beljanski
Tonski saradnik: Predrag Petruševski
Inspicijenti: Tanja Cvijić, Ivan Svirčević
Projektni menadžer i prevodilac: Senka Petrović

Tehnički tim SNP-a:
Majstor svetla: Tihomir Boroja
Video-bim: Đorđe Vernački, Srđan Milovanović

Kostim, scenografija i i ostala scenska oprema izrađeni u radionicama SNP-a.

Predstava traje jedan sat i pedeset minuta i ima jednu pauzu.

Premijere u SNP-u: 14. i 18. maj 2021, scena „Jovan Đorđević“, Novi Sad (Srbija)
Premijera u Evropa baletu: 11. jun 2021, Sankt Pelten (Austrija)

Projekat su podržali Ministarstvo kulture i informisanja Srbije, Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, EU – Japan fest, Austrijski kulturni forum Beograd, Fondacija „Novi Sad 2021 – Evropska prestonica kulture“, Departman za umetnost i kulturu pokrajine Donje Austrije i Grad Sankt Pelten.



Čežnja Princeze Meseca da oseti ljudske emocije

Deo I

Prolog počinje u svetu Princeze Meseca kao velika, mistična plesna scena.

Pinkerton i Šarples dolaze u japansku kuću američkog konzula. Goro sve aranžira i predstavlja im Suzuki, Ćo-Ćo-san i još četiri gejše. Pinkerton se zaljubljuje u Ćo-Ćo-san i iznajmljuje kuću u kojoj će živeti zajedno sa Ćo-Ćo-san i Suzuki.

Ćo-Ćo-san priča o svom ocu koji je počinio sepuku i kako je postala gejša.

Pinkerton i Ćo-Ćo-san stupaju u brak po tradicionalnom japanskom običaju. Ujak Bonzo prekida ceremoniju i pokušava da spreči venčanje.

Suzuki priprema Ćo-Ćo-san za prvu bračnu noć. Veliki ljubavni duet. Pinkerton obećava Ćo-Ćo-san da će se vratiti sledećeg proleća.

Godine prolaze. Ćo-Ćo-san je rodila sina i željno očekuje povratak Pinkertona.


Deo II

Pinkerton se vratio u Sjedinjene Američke Države i zaboravlja na Ćo-Ćo-san. Upoznaje Kejt. Zavede ga društvo. Oni se zaljubljuju i venčaju se…

Ćo-Ćo-san i njen sin čekaju Pinkertona. Novca ponestaje. Goro dolazi sa bogatim Jamadorijem, koji želi da se oženi sa Ćo-Ćo-san. Ona ga žestoko odbija i izbacuje Goroa iz kuće. Šarples stiže i donosi Pinkertonovo pismo u kojem piše da se neće vratiti. Ćo-Ćo-san čita pismo. Ipak, ona i dalje misli da će joj se Pinkerton vratiti, kao što joj je obećao.

Sanjari o njihovom ponovnom susretu… i odjednom ispred nje se pojavi Kejt, nova Pinkertonova supruga.

Ćo-Ćo-san tada shvata da Pinkerton neće biti njen i svog sina daje Kejt. Ćo-Ćo-san oduzima sebi život, izvršavajući sepuku očevim mačem.
Princeza Meseca je proživela sve ljudske emocije i vratila se razočarana.

„Čekajući sreću isto je kao čekajući smrt“.

Prof. Peter Brojer

Kritički osvrt
Piše: Gordana Krajačić

Čak su i gromovi ustuknuli u petak uveče (14. maja) i (raskopani) Novi Sad upravo ispred Srpskog narodnog pozorišta dočekao je radoznale posetioce za balet „Madam Baterflaj“!

U koprodukciji novosadskog pozorišta i austrijskog Evropa baleta iz Sankt Peltena jedna doista internacionalna ekipa na čelu sa germanskim koreografom, rediteljem, autorom libreta i izbora muzike Peterom Brojerom uz saradnju austrijsko-slovenačkih i srpskih dizajnera i video-projekcija Markusom Geslerom, Sebastijanom Šeremetom, Dominikom Vajdom i Katarinom Stanivuković i sa izvrsnim baletskim umetnicima, posebno muškim, na čelu sa Englezom Samjuelom Bišopom i naslovnom junakinjom Anom Đurić (ovaj baletski par već se proslavio u sjajnoj postavci humorno-bravurozne „Vragolanke“ po muzici Ferdinanda Herolda). Ovog puta reč je o karakternom, psihološki tananom baletu koji oslikava dva dijametralno suprotna sveta misaono-mističnog Istoka i lakomisleno-razigranog Zapada.

Iz neobjavljenih kritika o baletu Madam Baterflaj

Balet „Madam Baterflaj“ Petera Brojera premijerno izveden na sceni SNP-a

U iscrpnom i odlično pripremljenom programu, koji je sačinila urednica Ivana Ilić Kiš i koja nas je podsetila na diskografsku kolekciju „Madam Baterflaj“ iz 1975. sa Mirelom Freni i Lučanom Pavarotijem, ali i poučila o filmskim verzijama od američkog nemog filma Sidnija Olkota iz 1915. – „Harakiri“, nemački nemi film Frica Langa, na brodvejski mjuzikl iz 1988. po tekstu Dejvida Hvanga (koji je izvođen više od 800 puta), pa i na novu „Madam Baterflaj“ japanskog kompozitora Šigeki Sejguse koja je nastala 2004. povodom stogodišnjice Pučinijevog remek-dela. Saznali smo i o koreografskim postavkama.
Ova nova je 56. celovečernji balet Petera Brojera i doista je nova! On je koreografski „ispričao“ i šta je poručnik Pinkerton radio tri godine u Americi, na uštrb prekrasnih dueta Ćo-Ćo-san i Suzuki, verovatno najlepših dueta ženskih glasova na operskoj sceni uopšte. Razume se, i ovde je najlirskija scena ljubavni duet glavnih ličnosti u Largu, u dalekom Ges-duru, u pjano-pjanisimu i kao kontrast bučna, masovna scena na početku drugog čina s američkom zastavom u pozadini, sa kostimima jarih boja i muzikom koja kao da je izašla iz Bernštajnovog „West side story“; ostvarena je prava lepota kontrasta, u svemu. Ponovni susret Ćo-Ćo-san i Pinkertona opet uspeva da prizove prekrasnu Pučinijevu muziku pa i nekadašnje ljubavne treptaje. Ali poznata je tragična sudbina 15-godišnje gejše iz Nagasakija. Brojer se nije usudio da promeni njen tok, ali je otkrio šta se u međuvremenu, dok ona čezne i pati, događalo sa nevernim Pinkertonom. Neki likovi (posebno muški) dobili su značajnije uloge. Takav je slučaj sa detetom Madam Baterflaj i Pinkertona koji je u operskoj priči plavokosi dečkić na kraju prve decenije, kome su povereni i koreografski zadaci. Uopšte je zanimljivo i šta se sve događalo sa ovom rolom. Od dr Milanke Cvetković, psihijatrice, posle prenosa iz „Metropolitena“ u „Sinepleksu“, obe smo se složile da nam je zasmetalo što se umesto deteta koristila lutka i ona mi je rekla da je u Americi zabranjeno da se deca uvode na scenu pa su u jednom trenutku pronašli kepeca koji je odglumio sina. On je bio rastom kao dete, ali je bio po psihi odrastao čovek, pa se prilikom materinskih izliva zaljubio u „Gospođu Leptiricu“ i, pošto mu ona nije uzvratila osećanje, ubio se. Od tog vremena u „Metu“ se koristi lutka! A kod nas je trogodišnjak prerastao uzrast i sa crnom perikom dovodi u sumnju i da li mu je Pinkerton uopšte otac?
Ipak, ni ova „umetnička sloboda“ nije narušila gotovo savršenu uvežbanost i rečitost ove, u svim segmentima dopadljive, gotovo očaravajuće baletske predstave „Madam Baterflaj“.

Objavljeno: Blic (Beograd), dodatak „Pop i kultura“, 18. maj 2021. (pravi naslov: „Madam Baterflaj“ i „Poslednjih pet godina“)