Đuzepe Verdi

TRUBADUR

opera u tri čina

Libreto: Salvatore Kamarano i Leone Emanuele Bardare, prema A. Garsiji Gutjeresu
Dirigent: Aleksandar Kojić / Željka Milanović
Reditelj: Voja Soldatović
Adaptacija režije: Aleksandar Nikolić
Scenografska adaptacija: Dalibor Tobdžić
Kostimograf: Jasna Badnjarević
Dirigent Hora: Vesna Kesić Krsmanović
Scenski pokret: Dragan Jerinkić
Dizajner svetla: Marko Radanović


ULOGE

Grof Luna:
Željko R. Andrić

Leonora, dvorska dama:
Svitlana Dekar / Danijela Jovanović / Verica Pejić / Marija Jelić

Acučena, stara Ciganka:
Višnja Radosav / Marina Pavlović Barać / Violeta Srećković

Manriko, trubadur:
Dejan Maksimović / Stevan Karanac / Aleksandar Saša Petrović

Ferando, zapovednik Luninih vojnika:
Goran Krneta / Strahinja Đokić

Ines, Leonorina družbenica:
Maja Andrić

Ruiz, zapovednik Manrikovih vojnika:
Igor Ksionžik

Stari Ciganin:
Branislav Stankov / Vladimir Zorjan

Glasnik:
Mihailo Slavnić / Aleksandar Tolimir

HOR I ORKESTAR SNP-a

Koncertmajstori: Vladimir Ćuković, Sergej Šapovalov
Korepetitori: Danijela Hodoba Leš, Strahinja Đokić
Asistent reditelja: Katarina Mateović Tasić
Asistent kostimografa: Snežana Horvat
Inspicijenti: Tanja Cvijić, Sanja Milanov
Sufleri: Sanela Mitrović, Aleksandra Majtan
Prema prevodu Koste Carine, prevod dopunio, prilagodio i za displej obradio: Ivan Svirčević

Prvo izvođenje opere: Rim, Teatar Apolo, 19. januar 1853.
Prvo izvođenje u SNP: 17. februar 1921.
Premijera: 4. oktobar 2008, scena „Jovan Đorđević“
Obnova: 26. januar 2019, scena „Jovan Đorđević“

Predstava traje dva sata i trideset minuta, s dve pauze.

Dekor, kostimi i ostala scenska oprema izrađeni u radionicama Srpskog narodnog pozorišta.



Prva slika: U zamku grofa Lune, zapovednika kraljevske vojske, oficir Ferando priča okupljenim vojnicima priču o nesreći grofovog mlađeg brata. Kao dečaka urekla ga je stara Ciganka koju je za kaznu stari grof osudio na lomaču. Iz osvete, Cigankina kći je ukrala grofovog sina, a dečje telo su našli na istoj lomači na kojoj je spaljena njena majka. Stari grof nikada nije poverovao u sinovljevu smrt te mu je stariji sin obećao da će tragati za bratom. Pri kraju priče Ferando sa zebnjom spominje verovanje da duh spaljene Ciganke luta naokolo u ponoćne sate.

Druga slika: U vrtu zamka dvorska dama Leonora otkriva družbenici Ines zanos što ga oseća prema nepoznatom trubaduru. Stiže i grof Luna zaljubljen u Leonoru, odlučan da joj prizna osećanja, ali u tom času začuje se pesma trubadura pa se grof Luna sakriva u mrak. Serenada trubadura dozvala je ponovo Leonoru. U mraku, zabunom, ona prilazi skrivenom Luni. Kad se trubadur pojavio, Leonora shvata da je pogrešila. Grof Luna, besan i ljubomoran, sukobljava se sa trubadurom, pozivajući ga da otkrije svoje ime. To je Manriko, neprijatelj aragonskog kralja i vođa pobunjenika, koji u grofov zamak dolazi po cenu vlastitog života. Njih dvojica ukrštaju mačeve…

Treća slika: U ciganskom logoru Manrikova majka Acučena seća se surove smrti svoje majke koja je završila na lomači. Otkriva Manriku kako je iz osvete bacila u vatru grofovog mlađeg sina, ne znajući da je bacila svoje dete. Manriko je zbunjen: ko je onda on, ako nije Acučenin sin? Ciganka mu gorko prebacuje što u dvoboju nije ubio Lunu, ali joj Manriko objašnjava da mu je neka viša sila zaustavila ruku. Acučena traži od njega da ubuduće ne štedi život grofa Lune i da se osveti. Glasnik mu donosi vest o odlasku Leonore u manastir, koja veruje da je Manriko stradao u borbi. Manriko žuri da je spasi.

P a u z a

Četvrta slika: Grof Luna s vojnicima čeka sakriven u manastiru u nameri da otme Leonoru. Pre nego što su to uspeli, stiže i Manriko sa svojom četom. Iz okršaja sa Lunom, Manriko izlazi kao pobednik, a Leonora, srećna, odlazi sa njim.

Peta slika: U logoru pod tvrđavom Kastelor vojnici grofa Lune pripremaju se za juriš, a Ferando ih bodri. Straža otkriva u blizini Ciganku Acučenu i dovodi je pred Lunu. Acučena traži sina, a kada u razgovoru dozna da je Luna brat dečaka što ga je u mladosti otela da bi osvetila majku, obuzima je panika. I Ferando je prepoznaje. U očaju Acučena pominje Manrikovo ime i time odaje Luni da je uhvatio majku omrznutog protivnika i suparnika. Luna je osuđuje na lomaču.

Šesta slika: U zamku Kastelor Leonora i Manriko su pred venčanjem, zaklinju se na večnu ljubav. Stiže vest da je Acučena zarobljena i da je vode na lomaču. Manriko poziva svoje vojnike i hita da oslobodi nesrećnu majku.

P a u z a

Sedma slika: Manriko je izgubio bitku, uhvaćen je i zatočen u tamnici. Leonora odlučuje da ga spase po cenu vlastitog života. Sa sobom nosi sakriveni otrov, koji će joj pomoći u odsudnom času. Stiže Luna i Leonora nudi sebe u zamenu za Manrikov život. Luna pristaje i odmah izdaje nalog za oslobađanje Manrika. Za to vreme Leonora ispija otrov.

Osma slika: U mračnoj tamnici Acučena i Manriko očekuju smrt. Dolazi Leonora noseći Manriku vest o pomilovanju. Saznavši da ona ne može poći s njim, Manriko je optužuje za izdaju. Tek kada ona klone, on saznaje strašnu istinu. Ona umire, a Manrika vode na gubilište. U tom trenutku budi se Acučena i panično traži Manrika. Kada joj je Luna pokazao gubilište, ona mu otkriva da je ubio rođenog brata, a zatim klone kriknuvši: „Sad si osvećena, majko!“