Koprodukcija: Srpsko narodno pozorište i „Novi Sad – Evropska prestonica kulture“

Stevan Divjaković

VLADIMIR I KOSARA

opera u dva čina

Libreto priredio: Stevan Divjaković, prema istoimenom libretu Petra Preradovića i tragediji Vladislav Jovana Sterije Popovića
Dirigent: Dian Čobanov, k.g. (Bugarska) / Mikica Jevtić
Reditelj i scenograf: Aleksandar Nikolić, k.g. (Beograd)
Koreograf: Aleksandar Ilić, k.g. (Beograd)
Kostimografkinja: Senka Ranosavljević
Hor pripremila: Vesna Kesić Krsmanović
Kreatorka lutaka: Sandra Nikač, k.g.
Dizajner svetla: Marko Radanović

Lica:

Vladimir, dukljanski kralj:
Stevan Karanac, k.g. / Marko Živković, k.g. / Branislav Cvijić

Kosara, Samuilova kći:
Darija Olajoš Čizmić / Marija Jelić, k.g. / Verica Pejić

Samuil, bugarski kralj:
Željko Lučić, k.g. / Vasa Stajkić / Strahinja Đokić, k.g.

Vladislav, Samuilov sinovac:
Branislav Stankov / Stefan Pavlović, k.g.

Radovan, Vladimirov prijatelj:
Nikola Basta, k.g. / Branislav Stankov

Mara, Kosarina prijateljica:
Jelena Stankov / Maja Andrić / Svjetlana Đokić, k.g.

David, bugarski arhiepiskop:
Goran Krneta / Stefan Pavlović, k.g.

Aron, Samuilov brat (nema uloga):
Stefan Mikan

Balet: Verica Kozarev Klarić, Mina Radović, Vesna Bišop, Marija Trifunović, Teodora Šper, Olga Vrbaški, Jelena Danguzov, Ivana Trpčević, Bojan Radnov, Aleksandar Bečvardi, Nikola Stamenović, Zoran Trifunović, Aleksandar Đurđević, Rafael de Mora Rodriges, Frančesko Koča, Vasilij Soboljev, Marko Ivan

Kosara kao devojčica: Katarina Popović / Lena Galić
Vladislav kao dečak: Nikola Stankov / Nikola Radojičić
Animatori: Miroslav Suzić (vuk), Stefan Mikan (jelen), Luka Stanković (košuta)
Statisti: Vladislav Šeguljev, Miroslav Stojiljković

Narod, sveštenici, vojnici, dvorske dame, gospoda i sluge. Dešava se početkom XI veka.

Učestvuju Hor, Orkestar i Balet SNP-a.

Koncertmajstori: Vladimir Ćuković, Sergej Šapovalov
Asistentkinja reditelja: Katarina Mateović Tasić
Korepetitorke: Danijela Hodoba Leš, Marina Rajnović
Dopunski hor pripremio: Jovan Pejić
Inspicijentkinje: Tanja Cvijić, Sanja Milanov
Suflerke: Sanela Mitrović, Aleksandra Majtan
Titl: Ivan Svirčević
Repetitorka Baleta: Branka Gligorić
Asistentkinja koreografa: Mojca Majcen, k.g.
Izrada kruna: Janja Pađen
Asistent scenografa: Tomislav Šaraba
Asistentkinja kostimografkinje: Minja Davidović
Saradnica asistenta scenografa: Nada Danilovac
Majstor tona: Dušan Jovanović

Predstava traje: oko dva sata i ima jednu pauzu

Praizvedba (koncertno izvođenje): 18. marta 2017, SNP
Premijera: 28. marta 2022, scena „Jovan Đorđević“, povodom Dana Srpskog narodnog pozorišta
Repriza: 29. marta 2022, scena „Jovan Đorđević“

Dekor, kostimi i ostala scenska oprema izrađeni u radionicama SNP-a



I čin, Prva slika: Dukljani pod okriljem noći dolaze da izbave Vladimira, svoga voljenog kralja, iz bugarskog zatočeništva u Prespi. Približavaju se tamnici, čuju Vladimirovu pesmu kojom on veliča svoju ljubav prema bugarskoj princezi Kosari. Zbunjeni su saznanjem da njihovom kralju zatočeništvo nije mrsko jer ga je ono sjedinilo s voljenom. Utom se začu kako se neko približava tamnici. Radovan sa vojskom se pritaji da vidi ko dolazi. Vladislav, potajni pretendent na presto, dolazi sa stražom da otkrije ko to pod velom noći posećuje zatočenika.

Iznenađen je kada otkrije da je to Kosara koja dolazi sa svojom vernom prijateljicom Marom. Iznenađena je i Kosara, kada shvati da je njena tajna otkrivena. Ogorčena zbog iznenadnog susreta, otvoreno pokazuje svoju netrpeljivost prema Vladislavu koji joj, uprkos njenom gnušanju, izjavljuje ljubav. Na njeno odbijanje on odgovara pretnjom da će je razotkriti kod oca, cara Samuila. Ne bojeći se njegovih reči, Kosara priznaje svoju ljubav i izjavljuje da će sama sve reći svome ocu. Mara otkriva svoju ljubav prema Vladislavu.

Radovan se sa vojskom pojavljuje iz tame, prekida njihovu prepirku i preti prestrašenom Vladislavu da će svi stradati ako ne oslobodi Vladimira. Kosara hrabro istupi pred Radovana i Dukljane, priznajući pred svima svoju ljubav prema Vladimiru i šalje Maru da ga dovede iz tamnice. Ovu njenu odluku Vladislav doživljava kao uvredu, dok Dukljani ushićeno očekuju dolazak svog kralja.

Očekujući samo Kosaru, Vladimir je iznenađen prisustvom mnoštva ljudi. Radovan predlaže da njegovu slobodu zamene za slobodu Vladislavljevu, Kosarinu i Marinu. Međutim, mudri Vladimir ne pristaje na to jer je svestan Samuilove nadmoći i užasne odmazde koja bi usledila. Umesto bekstva, predlaže da svi zaborave događaje od te noći i da se raziđu svako svome domu.

Druga slika: Samuilo sedi sam u svojim odajama mučen starošću, nesanicom i ophrvan bolom jer nema više svog sina naslednika. Kosara, koja je tiho ušla u očeve odaje, iz prikrajka ga sluša, a zatim mu se nežno i bojažljivo obrati. Priznaje mu da voli Vladimira i traži dozvolu da bude njegova jer joj, u suprotnom, nema života. Samuilo, u početku iznenađen Kosarinim priznanjem, obećava da će osloboditi roblje i Vladimira s njima, i da će mu, uz Kosaru, vratiti i kraljevstvo u kojem će zajedno vladati Dukljom. Samuilo, zajedno sa presrećnom Kosarom, odlazi na počinak.

(Pauza)

II čin; Treća slika: Vladimirov dvor, u toku je veselje, igra se i peva za zaljubljeni kraljevski par. Veselje iznenada prekida Radovan. Vladimir, čuvši iz daljine litiju, traži da se upale sveće. Na scenu sa grupom sveštenika stupa arhiepiskop David koji donosi tužne vesti – preminuo je car Samuilo. On prenosi i Vladislavljev poziv Vladimiru da dođe u Prespu i oda poslednju počast. Budući da je uspostavljena nova vlast, valjalo bi i o granicama razgovarati.

Ali Kosara sluti Vladislavljevu prevaru. Arhiepiskop ih uverava da nema nikakve opasnosti, a kao potvrdu svojih reči pokazuje Krst časni nad kojim se Vladislav zakleo da je njegov poziv dobronameran i prijateljski. Uprkos Kosarinim nepoljuljanim sumnjama, Vladimir pristaje da se ide, uzima Krst časni i svi se pomole.

Četvrta slika: U crkvi Svete Bogorodice u Prespi izloženo je Samuilovo telo.

Na ovom svetom mestu Vladislav otkriva svoje namere prema Vladimiru, ali i priznaje da ubistvo za njega ne predstavlja ništa, jer je već ubio najboljeg. Iako ne otkriva ime prethodne žrtve, jasno je da car Samuilo nije umro prirodnom smrću; Vladislav mu je presudio ne bi li se dokopao vlasti.

Tek što su se Vladimir i Kosara poklonili odru, Vladislav ih već obaveštava da samo jedan može sahraniti cara – ili on ili Vladimir. Tada naređuje da se Vladimir pogubi. Vladimir predaje Krst časni Radovanu. Uzaludno je i arhiepiskopovo opominjanje na Vladislavljevu zakletvu, kao što je uzaludno i Kosarino preklinjanje. Vladimir je odveden, Kosara se priprema za odlazak u manastir, gde će do kraja života zamonašena tugovati za svojim Vladimirom.

Nakon počinjenih zlodela, Vladislav je progonjen noćnim morama, mučen savešću, počinje da gubi razum, halucinira i priča sam sa sobom, priznaje da je odgovoran ne samo za Vladimirovu smrt već i Samuilovu, ali i za smrt Samuilovog sina (otuda i velika tuga careva za muškim porodom). U jednom trenutku, izbezumljen, on moli sve majke koje je u crno zavio, pa i svoju, da mu oproste, ne znajući više u šta se to, u žudnji za vlašću, pretvorio.

Kad je sanjam
noći su mi plave,
kad je grlim
jutro duže traje…