JEVANĐELJE PO F. M. DOSTOJEVSKOM


Reditelj: Jernej Lorenci
Scenograf: Branko Hojnik
Kostimografkinja: Belinda Radulović
Kompozitori: Branko Rožman i Dimitrije Beljanski
Koreograf: Gregor Luštek
Dizajn svetla: Branko Hojnik i Jernej Lorenci
Saradnik na tekstu: Matic Starina
Asistentkinje reditelja: Ana Janković i Isidora Kulenović
Asistentkinja scenografa: Danijela Matović
Asistentkinja kostimografkinje: Snežana Horvat


Igraju:

Radoje Čupić / Bojan Žirović
Lidija Stevanović
Nenad Pećinar
Marija Medenica
Sonja Kesler / Jovana Mišković
Nina Proročić Rukavina / Andrijana Đorđević
Dušan Vukašinović
Dimitrije Aranđelović

Kvartet Pneuma: Dimitrije Beljanski, klavir, Stefan Milović, klarinet, Nina Henig Beljanski, violončelo, Katarina Badnjar, violina


Inspicijent: Vladimir Savin
Suflerka: Anisija Bogdanov
Majstor svetla: Nikola Marinkov
Majstor tona: Boba Vidrić


Prva proba: 17. januara 2023.
Premijera: 17. marta 2023, scena „Pera Dobrinović“, 19.30



Jevanđelje po Gregoru

Napravi malo distance između tebe i tvoje memorije, emocije, misli. Stani, posti, diši duboko i sporo i posmatraj. Oseti svoje telo. Negde između dijafragme i međice osetićeš jednu tačku koja će se vremenom pretvarati u vasionsku prostornost i to je jedini bog koji nije tvoj ili moj i zove se svest.

Gregor Luštek, koreograf


Za mene je ovaj proces, kao i sam Dostojevski, egzistencijalni potres. Potres koji mi je otvorio jedan svet, poetičan, intenzivan, duboko bolan, a ipak prelep i na kraju umirujuć.

Ana Janković, asistentkinja reditelja


Rad na ovoj predstavi za mene je bio kao čitanje Dostojesvkog – lekovit.

Isidora Kulenović, asistentkinja reditelja


Na kakvu li je samo ekipu, FMD nabasao ovde, u SNP-u: od reditelja, preko svih njegovih saradnika, pa sve do nas, glumaca… Nije ih stid da se postide, nije ih strah da se uplaše, da zalutaju, znaju šta ne znaju i šta treba da pitaju, naučili su da uče i da drugog nauče, vole da šire ljubav, želja im je da žele, da se nadaju i da se dobrom raduju. Veruju u život, a život ih nagrađuje srećom. Hrabri i privilegovani. Hvala beskonačno. Smisao je tu. Živelo pozorište!

Nenad Pećinar, glumac


Ja sam počeo govoriti o sebi da bih imao prava govoriti o drugima. Piščev dnevnik, jedna od savremenih laži.

Marija Medenica, glumica


Na jednoj od prvih proba u razgovoru Nenad je, gotovo usput, postavio pitanje: „Dobro, da budemo načisto, da li iko u ovoj prostoriji može da veruje, potpuno i bukvalno, u fizičko, telesno vaskrsnuće?“ Svi ćute. Neko iz nesigurnosti, neko iz uverenja, neko u dilemi. Meni se činilo da bi bilo naivno, nadmeno, gotovo glupo samo reći verujem (da imam takvu veru, ja bih brda pomerao). Ali me i to ćutanje u kom se krije sva sumnja ovoga sveta, mučilo, danima nakon te probe.

Jedna od najbitnijih stvari koja je mogla da mi se dogodi, kako bih prihvatio i svoje ćutanje i svoju potrebu za tim verujem, nešto što bi me umirilo, okrepilo i utešilo, bilo je da naredna dva meseca čitam Dostojevskog. Zahvalan sam na tome.

Dušan Vukašinović, glumac


Nezaboravan proces i za mene veoma važan. Protekao je vrlo brzo, naročito sam ponela takav utisak zbog sklada u komunikaciji i lakoće u radu. Reditelj i čitav saradnički tim bio je neposredan u procesu. Stigli su spremni, s idejom. Ta odlučnost i duboko poznavanje materijala probudili su u meni, kao i u ostalima, maštu, veru i želju za radom.

Svaki čovek u procesu učinio je da ovu predstavu jako zavolim.

Sonja Kesler, glumica


Čast mi je bila da sa ovim ljudima razmenjujem misli, saznanja i utiske o jednom ovakvom piscu.

Mogli bismo još dugo. Privilegija je baviti se Dostojevskim i njegovim delom. S ovog beskrajno uzbudljivog i dalekog putovanja nosim puno slika i uspomena koje teško da će izbledeti. Lekovito, u svakom smislu te reči. Želim da verujem i nadam se da sam bar za mrvicu više uspeo da razumem čoveka kao i samog sebe. Meni je to dovoljno.

Dimitrije Aranđelović, glumac