Koprodukcija: Srpsko narodno pozorište i Centar za razvoj vizuelne kulture, Novi Sad

Dejan Dukovski

POSLEDNJI BALKANSKI VAMPIR

Reditelj: Aleksandar Popovski
Prevodilac s makedonskog: Vera Vasilić
Dramaturg: Nikolina Đukanović
Scenografi: Aleksandar Popovski i Željko Piškorić
Kostimograf: Mia Popovska
Kompozitor: Marjan Nećak
Koreograf: Staša Zurovac
Asistent reditelja: Juš Zidar
Asistent kostimografa: Minja Davidović

Igraju:

Udovica
Tanja Pjevac

Kurta
Nenad Pećinar

Mali
Milovan Filipović

Avet
Marko Marković

Kmet
Igor Pavlović

Pop
Milorad Kapor

Vampirče
Dušan Jakišić

Vampir
Branislav Jerković

Anđelina
Višnja Obradović

Jana
Jovana Balašević / Sanja Mikitišin

Đurđa
Jovana Stipić Radošević


Majstor svetla: Nikola Marinkov
Ton majstor: Vladimir Ognjenović
Inspicijent i sufler: Srđan Stojnović

Prva proba: 3. aprila 2023.
Premijera: 17. maja 2023, scena „Pera Dobrinović“


Za elemente dekora autorsku sliku ustupio akademski slikar Marko Milović



Reč pisca

Pod plavim mesecom bez ljubavi i smrti
Sa motivom vampirizma na ovim prostorima počeo sam se prvi put baviti krajem dalekih osamdesetih, kad sam napisao studentski tekst naslovljen Poslednji balkanski vampir. Od tada postoji ideja da sa Popovskim napravim predstavu na tu temu. I eto desilo se to sada. Od mog starog teksta je ostao motiv i naslov, a ja sam napisao ovaj komad, koji iz više uglova dotiče temu vampirizma ovog vremena u kome živimo…

Namera mi je bila jednostavna – da napišem komičan i zabavan tekst iz ovog balkanskog miljea mitova, predanja i sujeverja u maniru nepostojeće i donekle apsurdne Turlitava dramaturgije – sa pevanjem i grizenjem.

Ne znam koje je ogledalo strahova u kome danas ne vidimo naš sopstveni vampirizam. Tekst ne daje dijagnozu ovog vampirizma, niti traži neke paralelne metafore sa današnjim vampirima, demonima i zlim duhovima vremena u kome živimo, ali se nadam da dopire nerv naših današnjih podsvesnih paganskih strahova i niskih strasti…

Dejan Dukovski

Reč reditelja

Vampiri su naša autohtona vrsta Kada sam prvi put radio predstavu na temu Drakule i vampira, sudbina me je spojila sa čovekom rođenim u mestu gde i Vlad Cepeš, poznatiji kao Drakula. Čovek mi je pokazao portret Vlada Cepeša i pokazao mi je ponosno svoj profil. To je bila ista osoba. Zatražio sam da mi ispriča sve o vampirima. Na to je on skočio i počeo da me vređa, da ne znam ništa, da Rumunija nikad nije imala vampira i da je Vlad bio veliki vladar i čovek. Kasnije sam saznao da je bio u pravu, Rumunija nema vampira u svojoj mitologiji, a dobila ga je zahvaljujući Bramu Stokeru koji je svoj roman koji se u početku zvao Grof Vampir, kasnije promenio u Grof Drakula zbog spisa koje je našao povezane sa Vladom Cepešom.

Ali… Vampire imamo mi. Tromeđa Makedonije, Srbije i Bugarske u svojim mitovima i narodnim predanjima sadrži priče o vampirima. Naši vampiri su malo drugačiji od onog klasičnog. Oni pevaju i plešu po krovovima i seru kroz dimnjake i spavaju sa stokom… Kod Marka Cepenkova postoji priča o čuvenom lovcu na vampire iz Prilepa. Njegovo ime je Kurta i on je, kako legenda kaže, nastao od povampirenog oca.

Dejan Dukovski je još na akademiji napisao prvi tekst na temu Kurte.

U ovo naše vreme „koje je izašlo iz zgloba“ često čujemo da se nešto povampirilo. Da ljudi ne spavaju, da je zavladao strah i nemir. I kako to obično biva, za svaku bolest postoji i lek. Kurta!

Tako smo se dogovorili da ponovo oživimo mitološkog junaka i da njemu prepustimo borbu sa vampirima koji su oko nas.

Aleksandar Popovski