Prema romanu Dušana Kovačevića

BILA JEDNOM JEDNA ZEMLJA

Režija: Kokan Mladenović
Dramatizacija: Kokan Mladenović, Svetislav Jovanov i Mina Petrić
Dramaturgija: Svetislav Jovanov i Mina Petrić
Scenografija: Marija Kalabić
Kostimografija: Aleksandra Pecić Mladenović
Muzika: Arpad Serda (Szerda Árpád)
Scenski pokret: Andreja Kulešević
Scenski govor: dr Dejan Sredojević

Asistiranje u režiji: Andreja Kargačin
Asistiranje u kostimografiji: Snežana Horvat
Asistiranje u scenografiji: Nada Danilovac

Uloge

Marko Dren: Marko Marković
Natalija Zovkov: Marta Bereš (Béres Márta)
Petar Popara Crni: Milovan Filipović
Deda: Radoje Čupić / Miodrag Petrović
Bata: Aljoša Đidić
Ivan: Jugoslav Krajnov
Georgina: Bojana Milanović
Vera: Gordana Đurđević Dimić
Jovan: Peđa Marjanović
Jelena: Anđela Pećinar
Krstić: Dušan Jakišić
Miško: Nenad Pećinar
Stanislav: Aleksandar Gajin
Spremačica: Aleksandra Pleskonjić
Pevačica: Mia Simonović Aranđelović / Marija Ašanin
Franc/Frank: Branislav Jerković
Milutinka Topalović: Sanja Mikitišin
Lenka Topalović: Jelena Antonijević
Mirka Topalović: Ivana Pančić Dobrodolac

Vođenje predstave: Srđan Stojnović
Sufler: Anisija Bogdanov
Vođenje svetla: Mia Mlinarević
Vođenje zvuka: Vladimir Ognjenović

Premijera: 14. oktobra 2023, Kamerna scena

Predstava traje oko 2 sata

Dekor, kostimi i ostala scenska oprema izrađeni su u radionicama Srpskog narodnog pozorišta.



NEPODNOŠLJIVI SJAJ ZABLUDE

„Bila jednom jedna…“, tako obično počinju bajke. Bajkama se deca uspavljuju, ali i plaše. Ovo je, u neku ruku, žanrovski dramaturško-rediteljski ključ, pomoću kojega smo, u predstavi Bila jednom jedna zemlja, nastojali da predstavimo dramski svet Dušana Kovačevića. Pri tom predstavljanju, vodilo nas je čvrsto uverenje da ne samo likovi i zbivanja istoimenog romana, kao i njegove dramske „preteče“ Proleće u januaru, nego i motivi i značenja Kovačevićevih magistralnih komada i scenarija (Maratonci trče počasni krug, Radovan Treći, Sabirni centar, Kontejner sa pet zvezdica i Ko to tamo peva) grade sliku jedinstvenog dramskog kosmosa sa univerzalnim značenjem. Polazeći, naime, od tematike sudara mentaliteta i istorije, Kovačević na epohalan način, krećući se suvereno kroz sve žanrove, pretvara lokalni usud ovog naroda i ovih prostora u tragikomediju modernog sveta. Otuda smo procesom koji predstavlja svojevrsni amalgam dramatizacije, adaptacije i nadgradnje utemeljili scensko zbivanje na tri osnovna tematska smera/sloja pomenutog usuda: slepoj veri u spasitelje, podložnosti manipulaciji i, najzad, mirenju sa životom u laži. Polazeći od ovakve opsesivne anti-bajke, reditelj Kokan Mladenović gradi, strategijom šokantnih fragmenata i metodom crnohumornih, grotesknih i apsurdnih senzacija, jednu paklenu, alternativnu istoriju, čije tkivo postepeno se ukazuje kao zaumno, i utoliko beznadežnije, lice same stvarnosti. Ako ičemu teži, Bila jednom jedna zemlja nastoji da opomene kako se istorija – a time i gubitak, laž i zabluda – nikada ne zbivaju u prostoru, nego uvek i isključivo u vremenu – onom sanjanom, onom oduzetom ili onom koje smo mogli imati. A ponajpre u sadašnjosti, u kojoj, još uvek, „niko ne zna šta to sija.“

Svetislav Jovanov