Leo Delib

KOPELIJA

komični balet u tri čina

Libreto: Đula Harangozo, stariji, prema libretu Šarla Nitera, a po priči E. T. A. Hofmana
Koreograf i reditelj: Đula Harangozo, mlađi (k.g. Mađarska), prema koreografiji i režiji Đule Harangoza, starijeg
Dirigent: Đorđe Pavlović (k.g. Beograd)
Scenografkinja: Olga Đurđević (k.g.)
Kostimografkinja: Mirjana Stojanović Maurič (k.g.)
Asistenti koreografa: Blanka Fajt (k.g. Mađarska) i Levente Bajari (k.g. Mađarska)
Repetitori: Maja Grnja, Vesna Brkić, Branka Gligorić, Boris Ladičorbić

Svanilda:
Rajna Remović

Franc:
Aleksandar Bečvardi, prvi put

Svanildin otac:
Ranko Lazić

Njegova žena:
Irena Mesaroš

Kopelijus:
Nikola Stamenović

Kopelija:
Teodora Šper

Gradonačelnik:
Ivan Đerković

Njegova žena:
Verica Kozarev Klarić

Oficir:
Samjuel Bišop

Učitelj plesa:
Rafael de Mora Rodriges

Notar:
Marko Dubovac

Njegova žena:
Vesna Bišop

Plakater:
Rafael de Mora Rodriges

Noćni čuvar:
Marko Ivan

Prijateljice: Katarina Kljajić, Milena Krkotić, Melisa Brođin, Katarina Zec, Olga Vrbaški, Emilija Spanoke, Glafira Soboljeva, Minja Jokanović

Prijatelji: Milan Ivan, Mihail Sergejev, Artemij Makarov, Džibrail Sančez, Zoran Trifunović, Vasilij Soboljev

Vojnici: Bojan Radnov, Aleksandar Đurđević, Marko Ivan, Ivan Kalinjin*, Mario Rozmaring*, Relja Matić*

Mazurka, solo: Mina Radović, Samjuel Bišop

Mazurka, ansambl: Jelena Danguzov, Milenica Jović, Hristina Stanković, Ivana Trpčević, Jelena Milošev, Mina Predojević, Anastasija Nikčević, Milica Jelić, Bojan Radnov, Zoran Trifunović, Aleksandar Đurđević, Marko Ivan, Frančesko Koča, Vasilij Soboljev, Ivan Kalinjin*, Relja Matić*
Orkestar: Marko Dubovac, Marko Ivan, Aleksandar Đurđević, Frančesko Koča, Džibrail Sančez
Čistač: Aleksandar Đurđević
Statista: Vladislav Šeguljev
Deca: Ermin Hajtić*, Roman Barinov*, Dario Korpas*

* Učenici Baletske škole iz Novog Sada

Učestvuje Orkestar Opere SNP-a

Koncertmajstori: Vladimir Ćuković, Sergej Šapovalov
Korepetitori: Dejan Brkić, Dimitrije Beljanski
Tonski saradnik: Predrag Petruševski
Inspicijenti: Tanja Cvijić, Ivan Svirčević
Asistenti scenografkinje: Željko Piškorić, dr Mladen Stojanović
Asistentkinja kostimografkinje: Radmila Nestorović
Majstor svetla: Đorđe Bedov

Scenografija, kostimi i ostala scenska oprema izrađeni su u radionicama SNP-a.

Praizvedba: 25. maja 1870, Pariska opera
Prvi put u SNP-u (NP Dunavske banovine): 20. decembra 1923, kao balet-pantomima
Premijera u SNP-u: 13. marta 1954.

Premijera: 29. septembra 2023, scena „Jovan Đorđević“

Predstava traje oko dva sata i ima dve pauze.



Prvi čin: Poljska varošica na galicijskoj granici. Osoba zadužena za postavljanje pozorišnih plakata postavlja oglas kojim obelodanjuje narodu ceremoniju osveštavanja zvona i najavljuje takmičenje u plesu. Svanilda, ćerka majstora za izlivanje zvona, učestvuje na takmičenju i ponosno pokazuje svojim prijateljicama novu haljinu za ples. Na trg pristižu ljudi. Interesovanje momaka pobuđuje devojka koja sedi kraj prozora kuće starog izumitelja, umetnika i stvaraoca Kopelijusa. Mladići, da bi skrenuli pažnju na sebe, započinju virtuozni ples. I Svanildin verenik Franc učestvuje u plesu. Kada se ples završio, lepotica koja sedi u prozoru, u znak zahvalnosti za izvedbu, baca maramu među okupljen narod. Franc ponosno uzima maramu, ali u tom trenutku pojavljuje se Svanilda. Ona je videla ceo događaj te, uprkos Francovim objašnjenjima, uvređena brzo napušta trg.

Mladići su i dalje znatiželjni. Prave veliku buku oko Kopelijusove kuće. Nakon što ih je stari Kopelijus sve oterao, izgubio je ključeve od ulaznih vrata. Ključeve pronalazi Svanildina prijateljica. Sve devojke sada zanima šta se nalazi u kući Kopelijusa, šta on tamo krije i ko je tajnovita devojka. Zajedno sa Svanildom krišom ulaze u kuću. Stigavši kući, vidno uzbuđen Kopelijus projuri kroz otvorena vrata svoje kuće, sumnjajući da se nešto loše desilo.

Drugi čin: Devojke znatiželjno razgledaju radnu sobu izumitelja, umetnika i stvaraoca Kopelijusa. Svanildu isključivo zanima njena konkurentkinja i pronalazi je kod unutrašnjeg dela prozora. Kada je stigla do nje, omdah je shvatila da je njena konkurencija zapravo lutka. Devojke igraju u punom zanosu, navile su mehanizam i lutka Kopelija počinje da igra. Neočekivano se pojavljuje Kopelijus koji izbacuje nepozvane goste. On se priprema za rad sa namerom da svoju mezimicu, lutku Kopeliju, usavrši. Uzima je iz prozora, ali malo kasnije shvata da se iza maske krije živo biće. Svanilda se maskirala u Kopeliju, kako bi izbegla gnev starog naučnika.

Franc se spušta kroz dimnjak u sobu. Kopelijus – koji je u međuvremenu sklopio savez sa ljubomornom Svanlidom kako bi mladoženju naučila pameti – s početka samo plaši mladića, ali mi posle donosi i pokazuje Kopeliju. Franc se u početku ponaša lucidno, ali postepeno joj se sve više udvara. Svanilda to ne može više da izdrži, skida svoju masku i ljutito napušta sobu. Kopelijus s podsmehom posmatra celu situaciju. Franc je nasamaren pa u gnevu razbija sve što mu dođe pod ruku. Na kraju grabi pravu lutku Kopeliju i istrčava iz sobe.

Treći čin: Počinje ceremonija osveštavanja zvona. Franc, sa lutkom Kopelijom na ramenu, brzo dolazi na trg. Devojke podsmešljivo gledaju mladiće – toliko uzbuđenje samo zbog ove „devojke“! I dok Franc moli Svanildu da mu oprosti, neočekivano nastaje zbrka. Pojavljuje se Kopelijus koji se žali gradonačelniku zbog prethodnih događaja i traži da mu se nadoknadi učinjena šteta. Na kraju, gradonačelnik pristaje. Kopelijusu je i lutka vraćena, nakon čega brzo odlazi. Svi okupljeni se smeju, a mladi slave pobednike plesnog takmičenja – verenike Svanildu i Franca.