Nagrade za predstavu Srpskog narodnog pozorišta na 36. „Gavelinim večerima“
Srpsko narodno pozorište je na 36. „Gavelinim večerima“ osvojilo je sledeće nagrade:
Nagrada za najbolju predstavu:
– „Što na podu spavaš“, Darka Cvijetića u režiji Kokana Mladenovića, u produkciji Srpskog narodnog pozorišta, GDK „Gavela“, Narodnog pozorišta Sarajevo i Internacionalnog teatarskog festivala MESS – Scena MESS
Nagrada za najbolju režiju:
– Kokanu Mladenoviću za predstave „Što na podu spavaš“ i „Bilo jednom na Brijunima“
Dobitnike nagrada odlučio je žiri u sastavu: Sonja Kovačić, Sandra Lončarić i Pavlica Bajsić Brazzoduro.
Obrazloženje žirija povodom nagrade za najbolju predstavu:
U ovoj impresivnoj regionalnoj koprodukciji, predstavi kojoj jednoglasno želimo dati nagradu za najbolju predstavu u cjelini – na scenu je prenesen razmjerno kratki ratni roman. To je učinjeno prije svega zadivljujućom vještinom pripovijedanja, kako dramaturškom, tako i glumačkom. Pripovjedač ove predstave pisan je tako da nikada ne miruje; on cijelo vrijeme teče, skače iz jedne pozicije u drugu, referira se na događaje i iznutra i izvana, iz proznog odlazi u poetsko i obrnuto. Dodatnu, neoborivu snagu predstavi daje i činjenica da pripovjedača igra sam pisac. On to čini suptilno se uvlačeći među nas. Iako povremeno usmjeren na publiku, vješto izbjegava patetiku, obraćajući se i „svojim“ glumcima na sceni u maniri prikrivenog redatelja koji ispravlja događaje, a svoje odraslo tijelo prema potrebi pretvara u ranjivo đečje. U nekim trenucima dopuštanam i da se smijemo, bez obzira na tamu okvira u kojem smo se zatekli. A kad se od toga umori, na sceni kao da ponire u samog sebe i sklanja se u poetsko, odakle očito crpi svoje izvore. Iza pripovjedača stoji pomalo brehtijanski, uigrani ansambl, a iza njega redatelj koji taj isti ansambl vodi sigurnom rukom, sa sjajnom multifunkcionalnom scenografijom, kostimografijom, rekvizitom i glazbenim intervencijama. Ova predstava je važna jer žrtvama daje ime i prezime, daje im glas da svjedoče. Ona je važna za sve nas jer kazališnim činom zajedništva potvrđuje da rat nikada ne završava onda kada puške utihnu, nego se borbe vode na nekim drugim mjestima i traju puno duže. U nama samima.
Čestitamo autorskoj ekipi i ansamblu predstave „Što na podu spavaš“.
