Petar Iljič Čajkovski

KRCKO ORAŠČIĆ

(Щelkúnčik)

balet u dva čina


Libreto: Marijus Petipa po motivima bajke E.T.A. Hofmana Ščelkunčik i Kralj miševa, verzija Aleksandra Dime Sina

Koreograf i reditelj: Eldar Alijev (Eldar Aliev), SAD
Dirigent: Mikica Jevtić / Željka Milanović
Scenograf: Olga Đurđević
Kostimograf: Mirjana Stojanović Maurič
Asistent koreografa: Boris Ladičorbić
Repetitori: Maja Grnja, Andreja Kulešević, Milan Lazić, Andrej Kolčeriju, David Gruoso, Boris Ladičorbić
Nastavnici Baletske škole: Larisa Gajić, Marijana Penović, Jovana Lalić, Sanja Felbapov, Milana Marčetić, Dejana Simatović, Jovana Banić

Učestvuju: ORKESTAR i DEČJI HOR SNP-a

Koncertmajstori: Vladimir Ćuković, Sergej Šapovalov
Dečji hor pripremila: Verica Pejić
Korepetitori: Dejan Brkić, Dimitrije Beljanski
Tonski saradnik: Predrag Petruševski
Inspicijenti: Tanja Cvijić, Ivan Svirčević, Sanja Milanov
Dizajner svetla: Marko Radanović

ULOGE

Vila Šećera:
Pinja Risanen

Krcko princ:
Hju Luis

Hofman / Droselmejer:
Samjuel Bišop (8.1, 9.1),Aleksandar Bečvardi (10.1)

Klara:
Lila Silberberg (8.1, 9.1), Beatriče Čoka (10.1)

Kralj Miševa:
Džona Hinton-Ejveri

Ratilda:
Melisa Brođin

Gospođa Štaumbaum:
Olga Avramović (8.1, 9.1), Bojana Matić (10.1)

Gospodin Štaumbaum:
Vasilij Soboljev

Baba:
Jelena Marković (8.1, 9.1), Ljiljana Jokanović (10.1)

Deda:
Ivan Đerković (8.1, 9.1), Ranko Lazić (10.1)

Fric: 
Nikola Stamenović

Lutka vila šećera:
Pinja Risanen

Krcko princ lutak: 
Morgan Rejnolds

Krcko vojnik lutak:
Jelena Danguzov

Španska igra:
Elenora Vio-Đenova, Aleksandar Bečvardi

Arapska igra:
Žulijen Fisler, Bojan Radnov

Kineska igra:
Saika Saito (8.1, 9.1), Hana No (10.1), Arči Anderson

Ruska igra:
Kanako Tamaki, Nikola Stamenović

Služavke:
Maja Kuveljić (9.1), Milana Balaž (8.1, 10.1), Ljubica Selaković Bandić

Kraljica:
Bojana Matić

Kralj: 
Leandro Leme

Labud operater:
Marko Ivan

Gosti na zabavi kod Klare i Frica: Irena Mesaroš, Milica Stojanović, Vesna Ilić Bišop, Ajvi Grifits, Mina Radović, Eleonora Vio-Đenova, Zoran Trifunović, Leonardo Bineli, Simone Stangalino, Tajsej Takahaši, Leandro Leme, Mihail Sergejev

Veliki miševi: Sonja Gavrilov, Milica Jelić, Polina Vursi, Julija Precup, Dunja Popović, Elizaveta Maslova, Samanta Eskobar Martinez, Hana No

Pahuljice, Valcer cveća: Lana Stojanović, Melisa Brođin, Polina Daščenko, Samanta Eskobar Martinez, Žaklin Robu, Morgan Rejnolds, Ajvi Grifits, Saika Suzuki, Eleonora Vio-Đenova, Dunja Popović, Žulijen Fisler, Hana No,  Polina Vursi, Melisa Brođin, Tajsej Takahaši, Mihail Sergejev, Havier Osa Menor

Deca na zabavi kod Klare i Frica, Lutka, Harlekin, Kolumbina, Pjero, Vojnici i Paževi*: Tara Brkić, Iva Kostić, Milana Rakić, Polina Šćukina, Maša Šaro, Miona Fodor, Miona Ranković, Nadežda Ilijin, Dina Nikolić, Verica Gavrilović, Lana Tešić, Džulijeta Anikanova, Helena Milojević, Lucija Kovačić, Sara Nenadov, Anđela Barjaktarević, Lena Radanović, Milica Milošević, Anđela Starček, Klara Šipetić, Kasja Snegić, Liza Halizova, Ana Todorović, Jelena Šarenac, Ana Vujić, Andrea Višekruna, Dejana Drobnjak, Tara Janković, Lara Jakšić, Lara Milatović, Anja Bogdanović, Zoja Strilić, Emili Mičić, Isidora Lazić, Kalina Zdravković, Vasil Drča, Dario Korpaš

* Učenici Baletske škole Novi Sad


Maska lutke Krcko, vojnik: Milica Komazec Grbić
Maske, miševi: Šandor Sarvaš
Dijadema Vile Šećera: Neven Mihić
Dečije maske, rekvizita: Mirjana Stojanović Maurič
Mađioničarski trikovi: Atila Vujović
Asistent scenografa: Nada Danilovac
Asistent kostimografa: Snežana Horvat
Majstor svetla: Đorđe Bedov

Najtoplije zahvaljujemo g. Normanu Tarneru na podršci i pomoći, a posebno na predanosti i kreativnosti uloženoj u rad na predstavi „Krcko Oraščić“. Takođe, zahvaljujemo roditeljima, učiteljima i nastavnicima, direktorki i kolektivu Baletske škole iz Novog Sada.

PREMIJERA: 23. decembar 2011, scena „Jovan Đorđević“

Predstava traje dva sata, s jednom pauzom.

Dekor, kostimi i ostala scenska oprema izrađeni su u radionicama Srpskog narodnog pozorišta.



Prolog

Starac, umoran i malodušan, polako hoda po svojoj sobi. U njemu prepoznajemo pisca E.T.A Hofmana tek kada oseti nalet kreativne energije i nadahnuće da napiše novu priču. Kada počne da radi, njegova živa mašta nas prenosi u dom porodice Štalbaum. Radnja je zamrznuta i Hofman se priprema da nađe glavnog junaka. Vidi nešto posebno u jednoj devojci. Njoj dodeljuje ulogu Klare, a sebi ulogu tajanstvenog Droselmejera.

Prvi čin

Porodica Štalbaum i njihova deca, Klara i Fric, priređuju u svojoj kući proslavu Božića. Usred slavlja, zabavu prekida iznenadni dolazak gospodina Droselmejera. Kao i obično, on oduševljava goste divnim poklonima i čarobnim igračkama. Droselmejer okuplja decu i pomoću lutaka u prirodnoj veličini priča im bajku o Krcku Oraščiću i Vili Šećera.

Krcko Oraščić i Vila Šećera
U dalekoj zemlji po imenu Kraljevstvo slatkiša, živeli su zgodni princ Krcko Oraščić i Vila Šećera. Njih dvoje su bili veoma zaljubljeni jedno u drugo i s nestrpljenjem su iščekivali dan kada će se venčati. Uoči dana njihovog venčanja, Kraljicu miševa Ratildu obuzme ljubomora jer ona nije bila ni lepa ni zaljubljena. Ratilda je iz inata pokušala da ukrade lepotu Vili Šećera, ali ju je princ Krcko Oraščić sprečio. Ljuta na princa, Ratilda baci na njega zle čini i pretvori ga u ružnog drvenog Krcka Oraščića.

Nakon Droslemejerove priče, sva deca se vraćaju na zabavu, osim Klare. Ćerka Štalbaumovih je devojčica romantične duše i ne može da podnese pomisao da je Princ razdvojen od svoje istinske ljubavi. Ona pita Droselmejera da li bi nekako mogla da pomogne princu Krcku Oraščiću. Droselmejer kaže Klari da može da mu pomogne ako je spremna da prođe kroz velika iskušenja i daje joj lutku Krcka Oraščića. Klarin nestašni mlađi brat, ljubomoran zbog pažnje koja je posvećena njegovoj sestri, slomi lutku. Droselmejer ostavlja lutku ispod jelke i zabava se nastavlja.

Pošto te večeri nije mogla da zaspi, Klara oko ponoći silazi da proveri da li je njena lutka tamo, ali je iznenadi grupa velikih miševa. Miševi napadaju Klaru i u trenutku kada je ona spremna da žrtvuje svoj život zbog Krcka Oraščića, pojavljuje se Droselmejer. Zadivljen Klarinom hrabrošću, Droselmejer je uči kako da koristi čaroliju. On potom nestane jednako brzo kao što se pojavio i Klara se suočava sa sledećim iskušenjem. U trenutku kada se Kralj miševa spremao da porazi Krcka Oraščića, Klara prikupi svu svoju snagu i hrabrost i savlada podlog glodara. Ratildine čini su razbijene, Krcko Oraščić poprima ljudsko obličje i ponovo postaje zgodan princ. Večno zahvalan Klari, Krcko Oraščić je vodi da joj pokaže neverovatno Kraljevstvo slatkiša.

Pauza

Drugi čin

Droselmejer, koji poseduje neograničenu snagu spisateljske mašte, priprema Kraljevstvo slatkiša za Klarinu posetu i nestaje pre nego što ona stigne. Princ Krcko Oraščić upoznaje Klaru sa Vilom Šećera, Kraljem i Kraljicom. Počinje ceremonija venčanja, tokom koje igrači izvode niz  plesova. Nakon španske, istočnjačke, kineske i ruske igre dolaze Mali pastiri. Sledi veličanstveni Valcer cveća. Naposletku, princ Krcko Oraščić i Vila Šećera plešu romantični pa de de za Klaru. Pojavljuje se Droselmejer i kaže Klari da je vreme da idu.

Epilog

Još uvek za svojim pisaćim stolom, E.T.A. Hofman završava poslednje poglavlje priče, u nadi da će ona trajati i nadahnjivati mnoge buduće generacije.

Vera u snagu muzike i igre

Premijernim izvođenjem baleta Krcko Oraščić (Ščelkunčik) P. I. Čajkovskog, Balet Srpskog narodnog pozorišta poklonio je novosadskoj publici, u susret novogodišnjim praznicima, ljupku, vizuelno izvanredno estetizovanu predstavu, u režiji i koreografiji gosta iz SAD-a Eldara Alijeva, umetnika respektabilne, međunarodne igračke i koreografske reputacije.

Svoje maštovito viđenje ovog klasičnog baleta u dva čina, koje ima izvorište u originalnoj Hofmanovoj priči „Ščelkunčik i kralj miševa“ (verzija Aleksandra Dime, sina) kao i u libretu Marijusa Petipa (svetska premijera bila je 1892. u Marijinskom pozorištu u Peterburgu), Eldar Alijev je, kako sam ističe, koncipirao kao savremenu bajku koja gledaocima svih generacija treba da pruži osobeni doživljaj vrednosti koje prožimaju život, a to je vera u neuništivost lepote, vera u pobedu dobra nad zlim, kao i vera u snagu umetnosti, ovoga puta muzike i igre, kojom se oplemenjuju sva naša čula.

Tako je predestava dobila jasnu koncepciju priče u priči s prologom u prvom činu i epilogom u drugom. Čitljivost sižea, režijski je postignuta dinamičnom promenom scenografije koja vizuelno vanredno lepo vodi gledaočevu maštu iz sfere porodičnih zbivanja u svet sna i bajkovitosti. U tako zamišljenom okviru, nižu se varijacije i plesovi, privlačnog koreografskog rukopisa koji sledi izvanrednu muziku Čajkovskog…

Predstava pleni efektnim i dinamičnim scenama u kojima se kulise pomeraju shodno razvoju radnje, čime se postiže živa i uzavrela atmosfera (borba miševa sa lutkama vojnicima). Njenu posebnost i originalnost čine ekspresivno osmišljene maske miševa /Kralj miševa/ Ratilde i Krcka vojnika, koje su izradili Sarvaš Šandor i Milica Komazec Grbić.

Kreativni tim u kojem su ovoga puta svoj visoki profesionalizam ispoljili scenografkinja Olga Đurđević, kostimografkinja Mirjana Stojanović Maurič kao i dirigent Mikica Jevtić, dao je pun doprinos osmišljavanju ideja koreografa Eldara Alijeva, pruživši gledaocima pun scenski doživljaj predstave koju će pre svega mladi sa zadovoljstvom gledati.

Inače, prvo izvođenje „Krcka Oraščića“ na sceni SNP-a bilo je 20. maja 1968. u koreografiji i režiji Ike Otrina i pod dirigentskim vođstvom Mladena Jagušta. Usledile su zatim verzije: koreografa Valerija Kovtuna pod dirigentskom palicom Imrea Toplaka 1991, kao i postavka Viktora Litvinova, kojom je dirigovao Dušan Mihajlović 1998. godine.

Odlomak iz kritike: Snežana Subić, „Dnevnik“, Novi Sad, 30. decembra 2011.