Petar Iljič Čajkovski

LABUDOVO JEZERO

balet u četiri čina

Libreto: V. Begičev i V. Geljcer
Koreograf i reditelj: Vladimir Logunov
Koreografija II čina L. Ivanov, Pas de trois i Pas de deux II čina, M. Petipa

Dirigent: Mikica Jevtić
Scenograf: Miodrag Tabački
Kostimograf: Mirjana Stojanović Maurič
Asistent koreografa: Maja Grnja
Balet majstori: Milan Lazić
Asistent kostimografa: Olivera Đurđević
Repetitori: Milan Lazić, Andrej Kolčeriju, Maja Grnja,
Andreja Kulešević, David Gruoso, Teona Radanović

Dizajn svetla: Marko Radanović


ULOGE

Odeta – Odilija:
Katarina Zec

Princ Zigfrid:
Artemij Makarov

Rotbart:
Samjuel Bišop
(27.2), Jorgos Camparis (28.2)

Šut (dvorska luda):
Aleksandar Bečvardi
(27.2), Džibrail Sančez (28.2)

Kraljica:
Olga Avramović
(27.2), Verica Kozarev Klarić (28.2)

Učitelj:
Rafael de Mora Rodriges

Pa de troa (pas de trois):
Rajna Remović
(27.2), Melisa Brođin (27.2)
Beatriče Čoka (28.2), Pinja Risanen (28.2)
Tajsej Takahaši

Neveste:
Žaklin Robu, Lela Silberberg, Beatriče Čoka
, Milica Jelić

Španska igra, solo:
Mina Radović, Gabrijel Potenca, Tajsej Takahaši

Tarantela, solo:
Pinja Risanen

Mađarska igra, solo:
Melisa Brođin, Zoran Trufunović
(27.2), Vasilij Soboljev (28.2)         

Ruska igra, solo:
Katarina Kljajić

Mazurka, dva para solo:
Ajvi Grifits, Polina Daščenko, Leonardo Binelo, Džona Hinton-Ejveri

Mali labudovi:
Kanako Tamaki, Pinja Risanen, Lila Silberberg, Žaklin Robu
(27.2), Jelena Danguzov (28.2)

Veliki labudovi:
Katarina Kljajić, Rajna Remović, Polina Daščenko

Ansambl: Polina Daščenko, Polina Vursi, Ajvi Grifits, Eleni Ana Kantere, Julija Precup, Eleonora Vio-Đenova, Aliče Lagomarsino, Žaklin Robu, Saika Suzuki, Morgan Renolds, Elizaveta Maslova, Matilde Ferari, Jelena Danguzov, Lila Silberberg, Kanako Tamaki, Samanta Eskobar, Dunja Popović, Milica Jelić, Sonja Gavrilov, Hana No, Mina Radović, Milica Stojanović, Jovana Dacin, Sonja Batić, Beatriče Čoka, Sonja Gavrilov, Melisa Brođin, Mihail Sergejev, Džona Hinton-Ejveri, Leonardo Binelo, Jorgos Camparis, Hju Luis, Simone Stangalino, Arči Anderson, Ektor Boto Ereras, Vasilij Soboljev, Havijer Osa Menor

Dame i gospoda: Ivana Nanić Suvačarević, Ivana Pribić, Ljubica Selaković Bandić, Irena Mesaroš, Jelena Marković, Vesna Bišop, Nadežda Salak, Bojana Matić, Milana Balaž, Ljiljana Jokanović, Maja Kuveljić, Bojan Radnov, Nikola Stamenović, Marko Ivan, Zoran Trifunović, Arči Anderson, Ektor Boto Ereras, Leandro Leme, Ivan Đerković, Ranko Lazić, Simone Stangalino, Mihail Sergejev, Vasilij Soboljev, Džibrail Sančez

Paževi*: Polina Šukina, Petra Todorović

Statisti:  Vladislav Šeguljev, Miroslav Stojiljković

*Učenici Srednje baletske škole u Novom Sadu

ORKESTAR SRPSKOG NARODNOG POZORIŠTA

Koncertmajstor: Vladimir Ćuković / Sergej Šapovalov
Korepetitori: Dejan Brkić, Dimitrije Beljanski
Inspicijenti: Ivan Svirčević, Tanja Cvijić
Tonski saradnik: Predrag Petruševski

Premijera: 4. april 2008. godine, scena „Jovan Đorđević“

Predstava traje oko dva i po sata, s jednom pauzom.

Dekor, kostimi i ostala scenska oprema izrađeni u radionicama Srpskog narodnog pozorišta



Princ Zigfrid, sa svojom dvorskom svitom, proslavlja rođendan. Od majke na poklon dobija samostrel, i ona ga pri tome podseća da će sutra biti veliki bal na kome će morati da odabere nevestu. Kraljica majka se povlači, proslava se nastavlja, a on odlučuje da ode u lov, na tajanstveno jezero, u obližnju začaranu šumu (prvi čin). Ugledavši labudove, nišani na njih, ali oni iznenada nestaju. Čudesna svetlost obasjava jezero, labudovi se pretvaraju u prelepe devojke i okružuju mladog princa. Oduševljen je njihovom lepotom. Pričaju mu o zlom čarobnjaku Rotbartu, koji ih je pretvorio u labudove. Čini mogu biti zbačene ako se mladić zakune u večnu ljubav. Najlepša među devojkama je Kraljica labudova Odeta (Belilabud), koja ga je opčinila svojom duboko osećajnom igrom. Princ joj se zaklinje na vernost i večnu ljubav. Odeta i Zigfrid, okruženi belim labudovima, igraju veliki klasični duet. Pojavljuje se čarobnjak Rotbart i labudovi nestaju (drugi čin).

Pauza

Kraljica priređuje veliku dvorsku svečanost, u nadi da će Zigfrid odabrati nevestu između princeza koje su stigle iz Italije, Poljske, Španije, Mađarske, Rusije… Svaka od njih se trudi da privuče prinčevu pažnju, ali nijedna ne uspeva u tome jer Zigfrid mašta samo o Odeti. Rotbart pribegava lukavstvu i na bal dolazi sa svojom kćerkom Odilijom (Crni labud), koja likom podseća na Odetu. Zigfrid igra s Odilijom (veliki klasični duet). Majka zahteva od sina da odabere nevestu, i on, misleći da je to Odeta, odabire nju. U tom trenutku na prozoru se pojavljuje prava Odeta i princ, shvativši da je obmanut prekršio zakletvu, potrči na jezero (treći čin).

Na obali jezera labudovi očekuju povratak svoje Kraljice od koje zavisi njihova sudbina. Ona se uznemirena vraća, a za njom, duboko potresen, princ. On je moli za oproštaj. Suprotstavlja se Rotbartu, pobeđuje ga, čini su zbačene, Odeta je ponovo prekrasna devojka, život trijumfuje (četvrti čin).

Apsolutni uspeh celokupnog ansambla

Balet „Labudovo jezero“ na fantastičnu muziku Petra Iljiča Čajkovskog, po svojoj sadržini, bajkolikosti, kao i izvanrednim mogućnostima koje pruža interpretatorima, predstavlja sam vrh takozvanog belog baleta, jer u duhu akademizma, svojim kompleksnim tehničkim i umetničko-estetskim zahtevima, podiže nivo igračke profesionalnosti tako što disciplinuje i formira igrače. U Srpskom narodnom pozorištu „Labudovo jezero“ prvi put je izvedeno 1955. (samo drugi čin) i od tada, u pet navrata činilo je vrh baletskog repertoara, afirmišući, kako koreografske zamisli Georgija Makedonskog, Karola Tota, Vere Bokadoro, Konstantina Sergejeva i Valerija Kovtuna, tako i igračke domete novosadskih prvakinja baleta, među kojima – Jelene Andrejeve, Mire Popović Senaši, Erike Marijaš, Leonore Miler Hristidis i Oksane Storožuk. Nakon šesnaest godina, vraćanjem baleta „Labudovo jezero“ na repertoar, uprava SNP nesumnjivo se uverila u veoma važnu činjenicu, da je posle niza godina i brojnih baletskih predstava neoklasičnog stila stasala nova generacija igrača i solista čiji plesni potencijal može da se usavršava i neguje na polju klasične baletske igre koja predstavlja osnov za dalju nadgradnju njihovih igračkih fizionomija.

U svetu umetničke igre je poznato da postavljanje na scenu „Labudovog jezera“ traži ispunjenje brojnih zahteva – pre svega velik i tehnički dobro pripremljen ansambl, kao i savršenu igračku tehniku i umetnički integritet balerine koja ostvaruje uloge belog i crnog labuda. A s obzirom da je to velika ansambl predstava u kojoj se smenjuju brojne plesne numere, različite po karakteru i igračkim zahtevima, potrebna je i znalačka ruka koreografa koja će prepoznati ono najbolje u igračima i obezbediti im u predstavi optimum njihove igračke izražajnosti. Oslobođen predrasuda da ovo veliko delo baletske literature mora po svaku cenu da čeka idealan tranutak u kojem će se složiti svi delovi mozaika zvanog vrhunski ansambl i igračke zvezde. Koreograf Vladimir Logunov je postavljajući „Labudovo jezero“ za novosadski balet imao pred sobom veliki lični izazov, da iz mladog ansambla izvuče maksimum i da solistkinjama baleta Andreji Kulešević i Jeleni Lečić Kolčeriju pruži životnu šansu da odigraju ulogu Odete i Odilije. Tako je na dve ravnopravne premijere „Labudovog jezera“ novosadska publika videla interpretacije belog i crnog labuda, prvo u izvođenju Andreje Kulešević a zatim i u kreaciji Jelene Lečić Kolčeriju.

Ako se ima u vidu, da su obe balerine do sada, svoje umetničke biografije ostvarile u manjim ulogama neoklasičnih baleta ili pak u savremeno osmišljenim koreografijama, kao i u Forumu za novi ples SNP-a, u kojem su do savršenstva razvile svoj moderan igrački izraz, onda je i razumljivo što je u njihovom nastupu bilo oscilacija i umetničkog grča kao i tehničke nepreciznosti ili nesigurnosti u najtežim igračkim deonicama crnog labuda koji od balerine iziskuje vrhunsku igračku virtuoznost. A što se tiče velikog Adađa princa i bele labudice u drugom i četvrtom činu, koji pleni nežnošću, lepotom i mekotom igre, i Andreja Kulešević i Jelena Lečić Kolčeriju su ga, svaka na svoj osoben način, lirski izražajno i tehnički precizno ostvarile.

Tako da je na pomenutim premijernim izvođenjima, koje je publika izvanredno prihvatila i koje se mogu smatrati apsolutnim uspehom celokupnog baleta SNP-a, svaka od njih ponudila lični maksimum u interpretacijama Odete i Odilije i dobru koncentraciju i energiju sa kojom je jedino moguće izneti celokupnu predstavu.

Princa Zigfrida igrao je solista baleta talentovani Andrej Josif Kolčeriju odličan partner u duetima sa partnerkama, igrač velikih i lakih skokova i sigurnih pirueta u solo nastupima, ali bez harizme i aristokratske elegancije jednog princa.Zlog čarobnjaka Rotbarta interpretirao je Flavijus Sasu, u pojednostavljenoj koreografiji koju je igrački precizno ostvario sa naglašenom ekspresijom, ali karakterno nedovoljno ubedljivo. U čuvenom Pas de trois u prvom činu, tehnički veoma preciznu i poletnu, videli smo igru Mirjane Drobac (takođe izvrsnu u igri četiri mala labuda i u mađarskoj igri) kao i igru izuzetno talentovane Natalije Raičević. Dok su lik dvorske lude, na zanimljiv i individualno obojen način interpretirali lakonogi i hitri Oltean Tudor i Daisuke Miura (koji je tehnički bio precizniji i likom plastičniji).

Novosadsko „Labudovo jezero“ Vladimir Logunov je postavio klasično, sledeći koreografske ideje Marijusa Petipa i Leva Ivanova, sa nenametljivo postavljenim autorskim koreografijama igara na dvoru. I dok je nastupi muškog dela ansambla bio standardan, beli činovi u izvođenju ženskog dela ansambla bili su na nivou velikih baletskih kompanija – prelepih formacija koje Logunov nije želeo da svede na statičnost, kako bi naglasio dramska dešavanja. Njihova igra bila je ujednačena, estetski impresivna i dala je glavni pečat „Labudovom jezeru“, čiju scenografiju aristokratsko-bajkovite lepote (u prvom i trećem činu) kao i tajanstvo jezera na kojem se pojavljuju labudovi (u drugom i četvrtom činu) potpisuje Miodrag Tabački.

Baletske kostime, čistih linija i pastelnih tonova, sa stilizovanim karakternim naznakama folklora raznih zemalja osmislila je Mirjana Stojanović Maurič. Izvodeći „Labudovo jezero“ Čajkovskog, orkestar SNP-a, vođen dirigentskom palicom Željke Milanović, ostvario je odličnu komunikaciju sa igračima na sceni.

Snežana SUBIĆ, DNEVNIK, 14. april 2008.