Sergej Prokofjev

ROMEO I JULIJA

balet u dva čina

Libreto: L. Lavrovski, S. E. Radlov, po istoimenoj tragediji V. Šekspira

Koreografija i režija: Konstantin Kostjukov
Dirigent: Mikica Jevtić / Aleksandar Kojić
Scenograf: Saša Senković
Kostimograf: Mirjana Stojanović Maurič
Repetitori: Oksana Storožuk, Milan Lazić, Branka Gligorić, Vesna Brkić, Boris Ladičorbić
Dizajn svetla: Marko Radanović

Igraju:

Julija:
Katarina Kljajić

Romeo:
Samjuel Bišop

Tibalt:
Aleksandar Bečvardi, prvi put

Merkucio:
David Gruoso

Benvolio:
Artemij Makarov

Paris:
Luka Deler

Julijina dadilja:
Jelena Vukadinović

Grofica Kapulet:
Verica Kozarev Klarić

Grof Kapulet:
Ivan Đerković

Dužd:
Vladislav Šeguljev

Otac Lorenco:
Bojan Radnov

Grof Monteki:
Nenad Vuković

Tibaltovi drugovi:
Zoran Trifunović, Dmitrij Arbuzov

Jutarnja igra, solo:
Mina Radović

Julijine drugarice: Olga Avramović, Sanja Pavić, Milena Krkotić, Teona Radanović, Glafira Soboljeva, Rajna Remović

Ansambl: Ivana Pribić, Ljubica Selaković Bandić, Bojana Matić, Irena Mesaroš, Nadežda Salak, Zorana Dimitrijević, Jelena Marković, Sonja Batić, Jelena Jeličić, Jelena Danguzov, Milica Jelić, Mina Predojević, Milenica Jović, Ivana Trpčević, Hristina Stanković, Teodora Šper, Jana Čerepanova, Minja Jokanović, Melisa Brođin, Olga Vrbaški, Anastasija Nikčević,  Stanislava Nikolić, Jelena Milošev, Milica Stojanović, Emilija Spanoke, Ivana Nanić Suvačarević, Maja Kuveljić, Zoran Trifunović, Nikola Stamenović, Mihail Sergejev, Gregori Hamfriz, Frančesko Koča, Rafael de Mora Rodrigez, Aleksandar Đurđević, Marko Ivan, Luka Deler, Kosta Spilkucić*, David Ožvat*, Mario Rozmaring*, Relja Matić*

* Učenici Baletske škole u Novom Sadu

ORKESTAR SRPSKOG NARODNOG POZORIŠTA

Koncertmajstor: Sergej Šapovalov, Vladimir Ćuković
Asistent scenografa: Nada Danilovac
Asistent kostimografa: Snežana Horvat
Korepetitori: Dejan Brkić, Dimitrije Beljanski
Asistent korepetitora: Predrag Petruševski
Inspicijenti: Tanja Cvijić, Ivan Svirčević
Video projekcije: Srđan Milovanović, Đorđe Vernački

Premijera: 17. april 2014, scena „Jovan Đorđević“

Predstava traje dva sata i deset minuta, s jednom pauzom.

Dekor, kostimi i ostala scenska oprema izrađeni u radionicama Srpskog narodnog pozorišta.



„Dve kuće istog ugleda u toj
Lepoj Veroni, gde se radnja zbiva,
Iz drevne mržnje počinju nov boj,
Te građanska ruka građansku krv liva.

Nesrećne utrobe tih neprijatelja
Rodiše kobno zaljubljenih dvoje,
Koji sahraniše mržnju roditelja
Samo preko bolne, tužne smrti svoje

Strašni tok ove ljubavi što gine,
Koju gnjev njihovih roditelja prati,
Što se najzad gasi smrću dece njine…”

Vilijam Šekspir: Prolog iz Romea i Julije

PRVI ČIN

Scena 1
Jutro u Veroni. Romeo mašta o Rozalindi. Budi se ceo grad. Na trgu se pojavljuje Romeo, sin Grofa Montekija i njegovi prijatelji: Merkucio i Benvolio, rođak Montekijevih. Grad počinje da živi, narod se veseli, kao i vesela trojka uvek spremna na šalu. Iznenada se pojavljuje nadmeni i agresivni Tibalt, rođak porodice Kapuleti i njegovi drugovi, što dovodi do tuče mladića iz dveju davno zavađenih porodica. Tuču prekida veronski Dužd koji objavljuje da će svako dalje kršenje primirja kazniti – smrću.

Scena 2
Julijina soba. Vesela, razdragana, srećna Julija zatiče dadilju kako spava, preplaši je i, kao uvek, počinje s njom da se igra. Dadilja, pokušavajući da prati njenu igru, naleće na Groficu Kapulet, Julijinu majku, ona prekida igru i najavljuje dolazak Grofa Kapuleta koji stiže zajedno s Julijinim drugaricama. Donosi ćerki svečanu haljinu i vest da je došlo vreme da se pojavi na svom prvom velikom balu, gde će upoznati budućeg mladoženju Parisa, duždevog rođaka.

Scena 3
Dolazak Parisa i ostalih gostiju u dvorac Kapuletovih. Ispred dvorca se vesela trojka, Romeo, Merkucio i Benvolio, dogovara kako da maskirani neprimetno uđu na bal.

Scena 4
Bal. U pompeznoj atmosferi, uz puno lepih kostima, Julija igra svoj prvi ples i slučajno sretne maskiranog Romea koji odmah privlači njenu pažnju. Da niko ne bi primetio simpatiju između Romea i Julije, i da ne bi došlo do neprijatne situacije, Merkucio počne da zasmejava prisutne. Međutim, Tibalt ih primećuje, strgne Romeu masku i izaziva ga na sukob. Zaustavlja ga Julijin otac, koji ljubazno moli Montekija da napusti njihov dom.

Scena 5
Balkon. Predivna noć puna zvezda. Romeo neprestano misli na Juliju i odlučuje da se prikrade bašti Kapuletovih u želji da je vidi. Julija, puna utisaka posle prvog bala, misli na Romea i ne može da zaspi. Izlazi na balkon, primećuje Romea, između njih se rađa strastvena ljubav. Zaklinju se na večnu ljubav ispod svoje zvezde.

DRUGI ČIN

Scena 1
Sledeći dan. Verona, kao uvek, puna života i radosti, narod pleše izvodeći tarantele. Romeo dolazi na trg gde sreće Benvolija i Merkucija koji ga zadirkuju zbog njegove zaljubljenosti. Na trgu se pojavljuje Julijina dadilja koja traži Romea i donosi mu pismo od Julije koja mu piše o njihovom tajnom venčanju. Romeo poludi od sreće i izleće s trga da što pre vidi Juliju.

Scena 2
Venčanje kod Oca Lorenca.

Scena 3
Trg. Igru i veselje prekida agresivni Tibalt. Merkucio i Benvolio mu se podsmevaju, karikirajući ga. Pojavljuje se srećni Romeo posle venčanja, u njemu Tibalt vidi svog krvnog neprijatelja i provocira ga. Romeo, koji je venčanjem postao Tibaltov rođak, ne želi sukob i smiruje ga, ali Tibalt svojom drskošću i agresivnim ponašanjem natera Merkucija da ga izazove na dvoboj. Narod se u početku veseli dok prati spretno, puno humora mačevanje Merkucija, što još više ljuti Tibalta. U jednom trenutku, sačekavši da se Merkucio okrene, Tibalt mu, pun gneva, nečasno zabada mač u leđa. Romeo, zapanjen, izaziva Tibalta na dvoboj i zaklinje se mrtvom Merkuciju da će ga osvetiti, što i ostvaruje. Veronom se pronosi glas o velikoj tragediji, pojavljuje se Dužd sa svojom pratnjom i pred svima proteruje Romea iz Verone.

Scena 4
Jutro u Julijinoj spavaćoj sobi, gde su Romeo i Julija proveli noć zajedno, koja će možda za njih biti i poslednja. Romeo odlazi.

Scena 5
Pojavljuju se Julijini roditelji, zajedno sa Parisom, da bi se dogovorili o datumu venčanja Julije i Parisa. Izmišljajući različite razloge, Julija ih preklinje da to ne čine jer ne može da zamisli da je neko drugi dotakne, osim Romea. Posle grube svađe s ocem Julija trči u crkvu kod Oca Lorenca tražeći pomoć za ovu bezizlaznu situaciji. Otac Lorenco joj daje bočicu biljnog napitka od kojeg će izgledati kao da je mrtva i obećava joj da će obavestiti Romea da dođe kod nje u grobnicu, kako bi srećni zajedno napustili Veronu. Sticajem okolnosti, vest ne stiže do Romea.

Scena 6
Julija se vraća kući od Oca Lorenca i pristaje na venčanje sa Parisom. Kad su roditelji napustili njenu sobu ona popije napitak. Veronom se, i dalje, širi glas da je Julija umrla, taj glas stiže i do Romea, koji istog trenutka trči u Veronu gde zatiče „mrtvu” Juliju. Shvativši da neće moći da živi sa svešću da Julije više nema, odlučuje da zauvek ostane pored nje i ispija otrov. Napitak koji je popila Julija prestaje da deluje i ona se budi, u strahu što je u grobnici, zna da je Romeo negde blizu i traži ga. Ugledavši Romea kako spava, presrećna je što se njihov plan ostvario. Međutim, približivši mu se, shvata da je mrtav. Njeno srce i duša ne mogu da podnesu tu tragediju. Romeovim nožem oduzima sebi život, kako bi zauvek ostala pored njega.

Konstantin Kostjukov

Snaga ekspresije i lirska doživljenost

Svoj beogradski uspeh režije i koreografije baleta Krcko Oraščić Čajkovskog, marta meseca ove godine, Konstantin Kostjukov ponovio je na sceni SNP-a u Novom Sadu postavivši balet Romeo i Julija Sergeja Prokofjeva, a po istoimenoj Šekspirovoj tragediji. Premijerno izvođenje ponudilo je publici pitku i estetski oblikovanu predstavu, precizno definisanu stilskim okvirima renesansne epohe, jezikom neoklasike, kojom je Kostjukov koreografski gradio, na sebi svojstven način, ovaj balet, uspevši da od prvih igrača ali i celog ansambla izmami snagu ekspresije pomešanu sa lirskom doživljenošću i izražajnošću. Tako je ova zahtevna i dramski obojena simfonijska muzika Prokofjeva, u reditelju i koreografu Kostjukovu dobila vernog tumača. Sačuvavši najvažnije delove ove Šekspirove tragedije, uz poštovanje libreta koji su sačinili Leonid Lavrovski i Sergej Radlov, bogato i maštovito je razigravao predstavu zanimljivim scenskim uprizorenjima, poput upečatljivih scena mačevanja zavađenih strana, koje obiluju ne samo nagoveštajem zle kobi i nasilništvom, nego i blagim humorom, i duhovito i životno osmišljenim koreografskim detaljima.

Kreativni tim predstave, Mikica Jevtić dirigent, Saša Senković scenograf i Mirjana Stojanović Maurič kostimograf, sledili su njegove autorske zamisli, što je doprinelo koherentnosti predstave u kojoj su, s obzirom da se radi o baletskoj interpretaciji Šekspirove drame, glavnu „reč“ imali ansambl igrači i protagonisti.

U prvoj podeli skladan mladi plesni par Ana Đurić u ulozi Julije i Liviu Har kao Romeo, a zatim miljenik publike, prvak Baleta Andrej Kolčeriu, igrač visokih i lakih skokova (prosto lebdi u vazduhu), u sjajno osmišljenoj ulozi problematičnog i agresivnog Tibalta, koja je nosila pečat izuzetno izvajanog karaktera, uostalom kao i plastično osmišljen lik Merkucija u izvođenju izvanredo razigranog Takuje Simitoma.

Visprenog i lakonogog Lučijana Puškaša publika je doživela kao Benvolija, Davida Gruosoa kao nadmenog prosca Parisa (u drugoj podeli kao vragolastog Merkucija), Jelenu Vukadinović kao prostodušnu dadilju, a impresivnu Maju Grnju, prvakinju Baleta, kao groficu Kapulet, dok je Milutin Petrović sugestivno odigrao lik robusnog i nasilnog oca, grofa Kapuleta.

Mlada i talentovana solistkinja Baleta Ana Đurić, premda u početku predstave pomalo u grču, vajala je Juliju toplo i s gradacijom, objedinivši svojim dramskim i plesnim izrazom, čednost i nestašnost ustreptale, mlade, zaljubljene devojke i zrelost žene spremne zarad ljubavi da donese sudbonosnu odluku. Lakih skokova, sigurnih vrteški, glumački uverljiva i lirski raznežena ona je u duetima sa partnerom Liviu Harom bila ubedljivija u drugom činu (scena u sobi nakon noći provedene sa Romeom i dramatična scena smrti u grobnici). Njen partner Liviu Har u liku Romea, svojom izražajnošću dosegao je liričnost ljubavlju obuzetog mladića, a svojom igračkom zrelošću i tehničom preciznošću ispoljio je vrsne kvalitete kako u solo deonicama tako i u duetnim nastupima.

U drugoj podeli naslovnih uloga, 23. aprila publiku je svojim nastupom oduševio japanski igrački par Asuka Maruo (dramski i plesno celovita Julija) i već pomenuti Takuja Sumitomo (nežan i osećajan Romeo) koji su tragičnu ljubavnu storiju otplesali tehnički superiorno, dramski doživljeno u širokom rasponu emocija.

Igrači ansambla su tokom čitave predstave bili na visini svog plesnog zadatka.

Mobilna scenografija Saše Senkovića, likovno obogaćena uprizorenjem veronskih trgova i arhitektonsko-pejzažnih prostora u perspektivi, nalikovala  je klasično postavljenim scenama baleta Romeo i Julija, s iznimkom upečatljivo, ogoljene scene odra na “otvorenom“ koja simbolizuje kosmičko oslobađanje sjedinjenih duša nesrećnih ljubavnika. Originalni i u širokoj kolorističkoj lepezi, kostimi Mirjane Stojanović Maurič bili su primereni epohi renesanse. Dirigentska palica Mikice Jevtića uspešno je objedinila simfonijsko delo Prokofjeva u izvođenju orkestra SNP-a sa nastupom igrača na sceni.

Snežana Subić, Dnevnik, 5. maj 2014.


SA DRUGE STRANE ZAVESE

Kad Romeo ljubi Juliju pred „lalama“

Svi poznajemo čuvenu Šekspirovu dramu, koju je Sergej Prokofjev obojio majstorskom muzikom o ljubavi, mržnji i smrti. Balet Romeo i Julija „svevremenska“ velika i tragična ljubav iz vremena renesansnog italijanskog grada Verone, ostvaren je na Velikoj sceni Srpskog narodnog pozorišta, u premijernom prikazivanju 17. aprila a repriznom 23. i 24. aprila.

Tražeći svoj koreografski izraz, prateći Šekspirovsko-Prokofjevski savršen stvaralački spoj koreograf Konstantin Kostjukov, gost iz Beograda, stvara dajući svoj odgovor na već postavljene vrednosti veronskih zbivanja, izdvajajući emotivna stanja njegovih junaka najbitnijim, u kontekstu scenskih događanja.

Jednostavnost igre ansambla odavala je istovremeno utisak čistote i stilske uglađenosti, što je činilo dobru pozadinu za nesmetanu razigranost solističkih partija. Vodeće uloge Romea i Julije na premijernom izvođenju tumačili su Ana Đurić i Liviu Har, a na repriznom, svoju premijeru igrali su Asuka Maruo i Takuja Sumitomo. Oba para imala su nezaobilaznu ljubavno-tragičnu potcrtanost likova: Ana i Liviju u jednostavnosti izraza i istaknutoj vizuelnosti igračkih pojava a Asuka i Takuja, čistog igračkog koraka, snažnih emotivnih izliva u jedinstveno biće ljubavi i smrti.

U prvi red izvođačkih likova upliće se i igra Merkucija u lepezi izvanrednih raspoloženja, u izuzetnom nastupu Takuje Sumitoma (na premijeri). Surovost, gnev i osvetoljubivost krasili su Tibalta u agresivnom igračkom i glumačkom tumačenju Andreja Kolčerijua na premijeri i Semjuela Bišopa, kao alternacije ove uloge, na generalnoj probi. Ističe se jednostavnost i kreativnost Lučijana Puškaša, u ulozi Romeovog druga Benvolija, savršena pojava i glumačka doživljenost tragičnog u liku Grofice Kapulet Maje Grnje, i poslednji pokret ruke samrtne Julije ka zvezdanom nebu, iznad grobnice, sa porukom o moćnom trajanju Ljubavi u nekom dalekom mogućem sazvežđu.

Lista za pohvale nije iscrpljena, jer malo je bilo nedorađenih likova, grešaka u koracima, nedovršenih koreografskih i drugih rešenja, ali bilo je vidljivih i spornih… Jedna od krunskih scena, ljubavni susret ispod balkona Julijine kuće, koreografski pojednostavljeniji, bez opterećujućih duetnih zahvata (podrški) mogao bi ljubavnom paru dozvoliti još slobodniji pristup emotivnom i ličnom u njihovom odnosu. Scene tragičnog kraja u grobnici su na momente podvučene prejakim pokretima i koracima već „mrtve“ Julije i u suzama za voljenom, očajnog Romea.

Dobar sagovornik u sklopu celokupnog umetničkog opusa predstave bio je orkestar, sa dirigentom Mikicom Jevtićem. Kostimi Mirjane Stojanović Maurič u stilu, boji i materijalu prijali su oku gledaoca i pojačavali vrednosti scenskih događanja. Scenografija Saše Senkovića igrala je sa celokupnom predstavom i doprinela „vizuelnom dočaravanju dramatike vremena o kojem je Šekspir pisao“.

Podmlađeni ansambl Baleta SNP-a, internacionalan u muškom delu, čini snagu našeg igračkog teatarskog delovanja i dragocenost za dalju kreativnost i novi snažni doživljaj na baletskoj sceni Srpskog narodnog pozorišta.

Ksenija Dinjaški, Novine novosadske, 25. april 2014.