Todor Manojlović

CENTRIFUGALNI IGRAČ

Režija: Jug Đorđević
Dramaturgija: Tijana Grumić
Scenografija: Andreja Rondović
Kostim: Velimirka Damjanović
Kompozicija: Nevena Glušica
Koreografija: Milica Sarić

Igraju:
Draginja Voganjac
Sanja Mikitišin
Aleksandar Gajin
Milorad Kapor
Marko Savić
Vukašin Ranđelović
Ivana Pančić Dobrodolac
Anđela Pećinar
Aleksandar Sarapa
Rade Perović
/ Dušan Tomić

Muzičari:
Đorđe Kujundžić – saksofon, Aljoša Zakić – truba, Kosta Vukašinović – trombon, Anja Riđešić – klavir, Stefan Jocić / Marko Ćurčić – kontrabas, Nemanja Tasić – bubanj

Vođenje predstave: Srđan Stojnović
Šaptanje: Nataša Barbir
Vođenje zvuka: Boba Vidrić
Vođenje svetla: Mia Mlinarević

Prva proba: 14. januar 2025.
Premijera: 26. mart 2025, scena „Pera Dobrinović“



REČ REDITELJA

Kada sam, još kao student Fakulteta dramskih umetnosti, prvi put pročitao dramu Centrifugalni igrač Todora Manojlovića, sećam se da mi je taj kontrast između poetičnosti i tame, koji se provlači kroz ceo komad, duboko ostao urezan u sećanju. Na površini, sve je mondensko letovalište, ples i zabava, dok ispod te blještave fasade leži ponor, rat i haos. Taj nesklad postao je osnov za tumačenje ovog dela na sceni Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. U početku, ples, perje, šljokice, tela koja ne prestaju da se kreću, u stalnom vrtlogu. Telo, čija patnja stvara centrifugalnu silu kojom se oslobađa iz vrtloga života. Na kraju, ta ista tela postaju svedoci jednog kraja, žrtve i spomenici večnom nadanju.

Jug Đorđević


DRAMATURŠKA BELEŠKA

Todor Manojlović radnju svoje drame Centrifugalni igrač smešta u prve poratne godine, odnosno godine nakon Prvog svetskog rata, birajući jedan izolovani kontekst mondenskog letovališta kao mesto na kojem se prošlost i sećanja neprestano prelamaju kroz poetičan jezik pun evociranja uspomena. Centralna tema jeste upravo sećanje — na rat, na prijateljstva sklopljena u njegovim rovovima, na one kojih više nema i na svet iz vremena pre rata, koji je sada nepovratno promenjen, ali je, uprkos svemu, nastavio da postoji. Međutim, pisan 1930. godine, ovaj tekst ne uzima u obzir istorijske činjenice koje danas poznajemo, odnosno to da je Drugi svetski rat ubrzo usledio, ali i to da, nažalost, nije bio poslednji. Iz tog razloga, bilo nam je važno da ne zanemarimo te okolnosti, posebno ne danas, i da jedan, u osnovi melodramski, ljubavni zaplet, proširimo kontekstom koji će reći nešto o svetovima koje ratovi ostavljaju za sobom. Budući da je okosnica događanja ljubavna priča između jednog parketskog igrača i ministrove ćerke, tema klasnih razlika je izuzetno važna, ali uz nju dolazi i pitanje generacijskog jaza koje autor takođe otvara ovim tekstom. Znakovito je što Manojlović svoju dramu završava rečima koje jedan od predstavnika više klase i pripadnika vlasti u komadu: „Jedno ti moram, međutim, priznati: ja ovu današnju mladež ne razumem – i veoma mi je drago što je ne razumem.” Osim što su mladi i siromašni po pravilu ti koji bivaju topovsko mesto u ratovima i drugim sukobima kojima upravlja krupni kapital, ova rečenica dodatno odjekuje u kontekstu aktuelnih dešavanja u našem društvu, u kojima upravo mladi pokreću pitanja o društvenoj odgovornosti, slobodi i mogućnosti pobune, otvarajući prostor za kolektivno promišljanje i preispitivanje postojećih struktura i vrednosti. Iako tematski pun aktuelnosti, izazovno kod ovog teksta bilo je naći pravu meru u oblikovanju jezika. Manojlovićev tekst krasi poetski, arhaičan izraz koji nosi sa sobom specifičnu lepotu, ali koji je danas teško izreći sa scene, zbog čega je bilo neophodno prilagoditi ga, a da pri tom ne izgubi autentičnost autorovog glasa. Na kraju, dilema pred koju je Bil, glavni junak ove priče, stavljen – iskočiti centrifugalno iz monotone svakodnevice i otići u slobodu ili ostati na jednom mestu zbog ljubavi, na neki način je preneta i na Lilianu, takoreći glavnu junakinju. Ona je kod Manojlovića jedna razmažena, kapriciozna bogatašica koja čeka da muškarac odluči o sudbini njihove ljubavi.
Prebacivanjem težišta te odluke na nju želeli smo ne samo da njen lik bude potpuniji i aktivniji, već i da celokupan zaplet u ovim novim, pomalo promenjenim okolnostima, bude utoliko složeniji.

Tijana Grumić