Đuzepe Verdi

TRAVIJATA

opera u tri čina


Libreto: Frančesko Maria Pjave po romanu „Dama s kamelijama“ Aleksandra Dime Sina
Dirigent: Mikica Jevtić
Reditelj: Aleksandar Nikolić, k.g. (Beograd)
Hor pripremila: Vesna Kesić Krsmanović
Kostimografkinja: Senka Ranosavljević
Koreograf: Igor Kirov, k.g. (Makedonija)
Dizajner svetla: Marko Radanović


Uloge:

Violeta Valeri
Darija Olajoš Čizmić / Marija Cvijić

Flora
Maja Andrić

Anina
Andriana Petrovski / Nataša Tasić Knežević

Alfred Žermon
Burak Dabakoglu, k.g. / Stevan Karanac

Žorž Žermon
Željko R. Andrić / Vasa Stajkić

Gaston
Igor Ksionžik

Baron Dufol
Vladimir Zorjan

Markiz D’Obinji
Branislav Stankov

Doktor Grenvil
Goran Krneta

Florin sluga
Jovan Pejić

Blonš-Olivije Rulije, rođena Žermon
Jelena Stankov

Suprug Alfredove sestre (nema uloga)
Luka Stanković

Učestvuju: Hor, Orkestar i Balet SNP-a
Polaznici Operskog studija SNP-a „Vojislav Soldatović“; umetnički rukovodilac Studija: Violeta Srećković, prvakinja Opere SNP-a

Balet: Verica Kozarev Klarić, Mina Radović, Jelena Danguzov, Bojana Matić, Milica Jelić, Sonja Gavrilov, Dunja Popović, Bojan Radnov, Zoran Trifunović, Aleksandar Bečvardi, Nikola Stamenović, Džibrail Sančez, Arči Anderson, Havijer Osa Menor

Koncertmajstori: Vladimir Ćuković, Sergej Šapovalov
Asistenti reditelja: Katarina Mateović Tasić, Boris Ercegović (k.g)
Korepetitori: Danijela Hodoba Leš, Igor Dražević, Strahinja Đokić
Scenski pokret: Boris Ercegović (k.g)
Dopunski hor pripremio: Jovan Pejić
Inspicijentkinje: Tanja Cvijić, Sanja Milanov
Suflerke: Aleksandra Majtan, Sanela Mitrović
Statisti: Vladislav Šeguljev, Stefan Mikan, Miroslav Stojiljković, Marko Nestorović
Titlovi: Ivan Svirčević
Repetitor Baleta: Verica Kozarev Klarić
Majstor svetla: Đorđe Bedov
Specijialni efekti: David Kuzmanović „Magiceffects“


Posebno zahvaljujemo g. Arpadu Farkašu iz Subotice na saradnji pri izradi frakova, mr Saši Senkoviću na adaptaciji scenografskih elemenata i Nadi Danilovac na asistiranju u scenografskim elementima.
Dekor preuzet od Pozorišta Erfurt, Nemačka
Kostimi i ostala scenska oprema izrađeni u radionicama SNP-a.


Praizvedba: 6. marta 1853, Teatro la Feniče, Venecija
Premijera: 16. novembra 2023, scena „Jovan Đorđević“

Predstava traje oko tri sata i ima dve pauze.


Premijerom ove operske produkcije zaokružuju se jubileji – 75 godina obnovljenog i kontinuiranog rada Opere SNP-a i prve posleratne Travijate SNP-a, 125 godina od prvih operskih predstava u Novom Sadu i 170 godina od praizvedbe u Teatru la Feniče u Veneciji.



Prvi čin: Elegantni salon kod Violete, čuvene pariske kurtizane. Prva svečanost u njenoj kući, posle ozdravljenja od teške bolesti. Za mladog Alfreda Žermona, studenta i pesnika, to je trenutak kada će ga njegov prijatelj Gaston predstaviti Violeti u koju je već dugo vremena zaljubljen.
Tu su i Violetini prijatelji – Flora sa svojim prijateljem Markizom D’Obinjijem, doktorom Grenvilom i Violetinim ljubavnikom baronom Dufolom (Brindisi: Libiamo, libiamo ne’ lieti calici). Violeta poziva goste u salon za igru. U tom trenutku Violeti pozli, ali ona umiruje zabrinute goste i moli ih da je ostave samu. Alfred prilazi Violeti i govori joj o svojoj ljubavi (Un di, felice, eterea).

Violeta u početku ne shvata to ozbiljno i pokušava da se našali s Alfredom. Međutim, Alfred svojom iskrenošću uspeva da je uveri u svoju ljubav. Tu scenu nehotice prisluškuje baron Dufol i u znak protesta odlazi iz Violetine kuće. Na rastanku Violeta poklanja Alfredu jednu kameliju – kada cvet uvene, on sme ponovo da dođe. Sav presrećan Alfred odlazi. Zora sviće i gosti se opraštaju od Violete. Ostavši sama, ona razmišlja o svom dotadašnjem životu, obuzima je neko novo, nepoznato osećanje (Sempre libera).

(pauza)

Drugi čin: Vrt poljske kuće kraj Pariza. Tu provode srećne dane Alfred i Violeta. Pojavljuje se Alfred s buketom kamelija i razmišlja o svojoj sreći (De’ miei bollenti spiriti / Il giovanile ardore). Međutim, od Violetine služavke Anine on slučajno saznaje da je Violeta prisiljena da proda svoje dragocenosti kako bi mogla da plati izdržavanje kuće. Alfred hitno odlazi u Pariz da celu situaciju popravi.

U njegovoj odsutnosti dolazi Alfredov otac Žorž Žermon i traži od Violete da napusti njegovog sina. On joj saopštava da je Alfred svojom ljubavnom vezom doveo u pitanje veridbu svoje sestre. Traži u ime sreće svoje dece da se Violeta odrekne Alfreda (Pura siccome un angelo, Iddio mi die una figlia). Teška srca Violeta pristaje da žrtvuje svoju ljubav (Dite alla giovine, si bella e pura). Kad se Alfred vrati, zatiče Violetu da piše pismo. Alfred je zbunjen, jer je saznao za dolazak oca. Violeta ga umiruje, govori mu o svojoj ljubavi i zatim naglo odlazi. Posle nekoliko trenutaka sluga mu donosi Violetino oproštajno pismo. U tom trenutku se pojavljuje Alfredov otac. On pokušava da uteši sina i poziva ga u rodni kraj (Di Provenza il mar, il suol chi dal cor ti cancello?). Kada Alfred otkrije na stolu Florin poziv za bal, njemu je jasno gde se Violeta nalazi.

Balska dvorana kod Flore. Veselo raspoloženje gde se igra i kocka (Noi siamo zingarelle venute da lontano). Među gostima se nalazi i Alfred. Violeta se pojavljuje u pratnji barona Dufola, koji joj zabranjuje da s Alfredom progovori i jednu reč. Alfred dobija na kocki i pokušava da svojim ponašanjem uvredi Violetu (Di donne ignobile insultatore, di qua allontanati, ne desti orror!). Svi odlaze u drugu salu na gozbu. Violeta neprimetno poziva Alfreda na razgovor. Ona ga moli da napusti bal, jer se boji da ne dođe u sukob s baronom. Alfred je ljubomoran i poziva je da pođe s njim. Kada ga ona odbije, on poziva sve prisutne i pred svima baca dobijeni novac Violeti u lice. Svi su ogorčeni njegovim postupkom (Di sprezzo degno se stesso rende chi pur nell’ira la donna offende). Pojavljuje se Alfredov otac i oštro ga prekoreva zbog ponašanja, a zatim ga primorava da napusti bal.

(pauza)

Treći čin: Violetina spavaća soba. Doktor Grenvil, koji svakodnevno posećuje bolesnicu, nema nadu u njeno ozdravljenje. Violetu drži u životu samo pomisao da još jednom vidi Alfreda (Addio del passato bei sogni ridenti).

Ona čita pismo Alfredovog oca koje je puno toplih reči.

Sa ulice se čuje karnevalska pesma koja kod bolesne Violete izaziva halucinacije. Dolazi Anina i javlja joj radosnu vest da je Alfred došao (Parigi, o cara, noi lasceremo). Violeta doživljava svoje poslednje trenutke i, u naručju Alfreda, umire (Gran Dio!… morir si giovane).