Mikis Teodorakis

GRK ZORBA

balet u dva čina

Libreto: Krunislav Simić, Dušan Belić, Hadži Zoran Lazin i Serž Vafijadis
po motivima romana Nikosa Kazancakisa Doživljaji Aleksisa Zorbasa

Koreograf i reditelj: Krunislav Simić
Dirigent: Aleksandar Kojić
Scenograf: Mileta Leskovac, adaptacija: Saša Senković
Kostimograf: Mirjana Stojanović Maurič
Repetitori: Oksana Storožuk, Milan Lazić, Vesna Brkić, Jelena Vukadinović, Branka Gligorić, Boris Ladičorbić
Dizajn svetla: Marko Radanović

Uloge:

Aleksis Zorbas
Andrej Kolčeriu

Nik, pisac
Samjuel Bišop

Madam Ortans
Katarina Kljajić

Marina, mlada udovica
Ana Đurić

Pavlos, seoski momak
David Gruoso

Solo ženski glas
Marina Pavlović Barać, mecosopran

Solo buzuki
Branimir Jovanović

Ansambl: Sonja Batić, Vesna Bišop, Melisa Brođin, Olga Vrbaški, Sonja Gavrilov, Jelena Danguzov, Jovana Dacin, Luiz Dikre, Zorana Dimitrijević, Katarina Zec, Milica Jelić, Minja Jokanović, Verica Kozarev Klarić, Milena Krkotić, Jelena Marković, Bojana Matić, Irena Mesaroš, Jelena Milošev, Bojana Mitić, Ivana Pribić, Mina Radović, Rajna Remović, Nadežda Salak, Hana Salak, Milana Samardžić, Hristina Stanković, Lana Stojanović, Ajaka Saito, Marija Trifunović, Ivana Trpčević, Jana Čerepanova, Teodora Šper, Biljana Babijanović, Milana Balaž, Ljiljana Jokanović, Maja Kuveljić, Ivana Nanić Suvačarević, Tatjana Nenadović, Ivana Oršolić, Ljubica Selaković Bandić, Ivanka Stojčević, Naojuki Acumi, Aleksandar Bečvardi, Ivan Đerković, Aleksandar Đurđević, Marko Ivan, Milan Ivan, Toma Križnar, Ranko Lazić, Đulio Milite, Rafael de Mora Rodrigez, Bojan Radnov, Nikola Stamenović, Zoran Trifunović

Deca: Janja Klarić, Lenka Bečelić, Arsen Ladičorbić

*Učenici Srednje Baletske škole u Novom Sadu

Učestvuju: Hor i Orkestar Opere SNP-a
Hor pripremila: Vesna Kesić Krsmanović
Koncertmajstori: Vladimir Ćuković, Sergej Šapovalov
Korepetitori: Zoltan Gajdoš, Dejan Brkić
Tonski saradnik: Predrag Petruševski
Inspicijenti: Tanja Cvijić, Ivan Svirčević
Sufler: Aleksandra Majtan, Sanela Mitrović
Majstor tona: Dušan Jovanović

Premijerna obnova: 8. oktobra 2016, SNP, scena „Jovan Đorđević“, 19.00

Premijerna izvođenja: 1. decembra 1994, SNP, Novi Sad
3. decembra 1994, Centar „Sava“, Beograd

Balet Grk Zorba (Zorba il Greco) prvi put je izvođen 6. avgusta 1988. godine u Areni u Veroni (Italija), a dirigovao je Mikis Teodorakis.

Trajanje predstave: oko dva sata, s jednom pauzom.

Dekor, kostimi i ostala scenska oprema izrađeni su u radionicama Srpskog narodnog pozorišta.



Aleksis Zorbas i Nik, mladi pisac, sreli su se prvi put u luci Pirej. Nik je nameravao da održi stari zapušteni rudnik. U stvari, bio je to razočaran mlad čovek koji je želeo da na ostrvu, među ljudima iz drugačijeg sveta, pronađe svoj mir. Zorba je bio po svemu drugačiji.

Sanjar, lutalica, voleo je život, piće, žene – filozofijom čoveka koji je upoznao sve strane života nosio se sa nevoljama, tuđim i svojim. Uvek je bio na strani onih koji pate, umeo je da se žrtvuje za druge… Pošto je Zorba radio i rudarski posao, Nik ga je uzeo za nadzornika radnika na Kritu. Zorba i Nik kreću zajedno na Krit. Tako je sve počelo.

Na seoskom trgu, na obali mora, mladež se zabavlja i pleše. Tu je i mlada udovica Marina, koja privlači pažnju meštana. Većina muškaraca tajno čezne za njom, a najžešće Pavlos, sin bogatog pastira, koji je ludo zaljubljen i ljubomoran. Udovica mu, pak, ni malo ne uzvraća naklonost. Došljaci Zorba i Nik pojavljuju se na trgu, predstavljaju se meštanima svaki na svoj način. Susreću madam Ortans, Francuskinju, vlasnicu skromnog pansiona. Ona ih prima u svoj dom koji, kod meštana, nije na dobrom glasu. Madam Ortans, nekadašnja pariska pevačica i igračica, burne prošlosti, sada umorna od svega i bolesna, provodi dane na Kritu u sećanju na minuli život. Zorba i Nik plešu sa madam Ortans. Privlačnost između Zorbe i madam Ortans je očigledna. Nikovu pažnju privlači slučajni susret sa udovicom Marinom koja svojim ponašanjem i prezirom prema običajima svoga kraja izaziva revolt meštana.

Madam Ortans, očarana susretom sa Zorbom, priseća se svoje prošlosti, Pariza, ljudi koji su je okruživali. U realnost je vraća dolazak Zorbe i Nika. Počinje da veruje da je konačno srela čoveka iz snova i predaje se Zorbi, svim svojim bićem i telom… Ostrvom kruže priče o dvojici došljaka, ali njih te priče ne zanimaju. Između Nika i Zorbe, stvoreno je pravo i večno prijateljstvo. Nik priželjkuje novi susret sa mladom udovicom, što meštani primećuju i osuđuju predvođeni nesrećno zaljubljenim Pavlosom. Nik je usamljen i očajan… Zorba hrabri Nika da se udvara udovici, a madam Ortans, razumevajući udovičin položaj, podstiče je da se susretne s Nikom. Uzavrele krvi, lud od ljubomore, nesrećni Pavlos buni seljane. On je spreman na sve, ali udovica ga javno odbacuje pokazujući svima svoju naklonost prema Niku. Meštani su ozlojeđeni jer su došljaci poremetili njihov mir, običaje i pravila ponašanja. Mirno ostrvo je uzavrelo od ljudskih strasti…

Zorba se vraća iz grada, ali s velikim zakašnjenjem. Život ga je ponovo povukao u stranu. U selu ga već željno očekuju madam Ortans, ozbiljno narušenog zdravlja, i verni prijatelj Nik.

Zorba donosi poklone. Venčanjem madam Ortans i Zorbe snovi se ostvaruju. Život koji izmiče krunišu ljubav i sreća…

Dolaze žene, udovice, s njima je i Marina. Sve one su simbol patnje, sputanosti i uzavrele strasti i želje za drugačijim životom. Marina izranja iz te tamne mase i stremi Niku… Susret Nika i Marine više niko ne može da spreči. Neodoljiva međusobna privlačnost, još od prvog susreta, ometana silama drugih, izazvala je vatrenu strast. Nik i Marina su konačno u zagrljaju, njihova tela su jedno… Glasine se šire ostrvom jer je stranac viđen kako napušta udovičinu kuću. Saznavši za to, nesrećni Pavlos se ubija. Gnev meštana je strašan. Oni linčuju i ubijaju udovicu, a Nik je nemoćan da joj pomogne šokiran surovošću prizora. Ostaje mu samo očaj…

Tu je prijatelj Zorba koji ga teši. Sirtaki? Ta igra je najbolji lek za sve bolesti duše… Igra života i smrti se nastavlja…

Madam Ortans je na samrti. Zorba je uz nju, ali je sada i on nemoćan. Ona još nije umrla a žene razvlače njene stvari. Madam Ortans umire na rukama voljenog Zorbe. Očaj mu obuzima dušu, praznina ispunjava njegovo telo… Ipak… tu je prijatelj Nik koji je od Zorbe naučio da igra, da razmišlja drugačije, da živi… Život se nastavlja! Nik lagano uvlači svog duhovnog vođu u igru koja počinje da pulsira i konačno postaje neobuzdana. Da, to je sirtaki!

Uspešan povratak baleta „Grk Zorba“ Mikisa Teodorakisa na scenu SNP-a

Premijerom obnovljenog baleta „Grk Zorba“ Mikisa Teodorakisa 8. oktobra 2016. (repriza 11. oktobra), Balet Srpskog narodnog pozorišta sa velikim uspehom nastavio je osamnaest godina dugu tradiciju izvođenja ovog plesnog, muzičko-scenskog spektakla. U predstavi su svi akteri: solisti, ansambl, orkestar i hor, bili maksimalno sjedinjeni u umetničkom nastojanju da dosegnu suštinsku lepotu i izražajnost, ovog u svetu poznatog baleta, a pre svega raskošnu muzičku partituru Mikisa Teodorakisa koja pokreće najdublje emocije. Ovacije publike, dugi aplauzi i u više navrata plesanje sirtakija na bis, učinilo je atmosferu uzavrelom, potvrdivši da je novi Zorba (igra ga Andrej Kolčeriu) osvojio srca publike.
Važno je istaći da su predstavu, koju koreografski i režijski potpisuje Krunislav Simić, a kojom je dirigovao Aleksandar Kojić, ovoga puta izneli mladi igrači ansambla, koji su doneli novu energiju i lirsku ekspresiju, otvoreno ispoljivši zanos i strast u svojoj igri. Poznat u našem baletskom svetu po raskošno inventivnom i originalnom koreografskom rukopisu kao i veoma delikatnim i osobenim režijskim intervencijama, Krunislav Simić je ovoga puta samo u naznakama obnovio svog „Grka Zorbu“ iz 1994. godine, za kojeg je bio ovenčan Godišnjom nagradom Srpskog narodnog pozorišta. Sa distance duže od dvadeset godina, zrelošću stvaraoca koji uvek pruža svoj maksimum, on je prepoznao u novim kadrovima Baleta SNP-a potencijal, koji je uspeo da iznese njegove ovovremene ideje, kako u pogledu plesnih tako i dramskih zahteva.
Balet je postavio na temeljima klasike sa značajnim otklonom ka neoklasici začinjenom grčkim folklornim elementima, pre svega sirtakijem koji je nezaobilazni i prepoznatljivi igrački motiv predstave, a koji se neminovno rađa iz Teodorakisove muzike. Ansamblu, kako muškom tako i ženskom, namenio je veoma dinamičnu i sveprisutnu ulogu na sceni, koreografski vešto oslikavajući mentalitet meštana, okovan patrijarhalnim nazorima jedne hermetične sredine koja ne toleriše „uljeze“ (Zorbu i Nika) čiji su nazori i mentalitet drugačiji. U predstavi nema praznog hoda, jezikom igre ekspresivno je iskazan muški princip netolerancije i netrpeljivosti prema svemu što remeti ustaljene ostrvske običaje, kao i ženski usud kojim su devojke i udovice lišene mogućnosti izbora, zapečaćenih sudbina, osujećene u svojoj slobodi i pravu na život kakav žele. Ali isto tako predstava pulsira mediteranski razigranim temperamentom oličenim u jednostavnim grupnim nastupima devojaka i mladića koji podižu temperaturu predstave.
Kako u prošloj, tako i u ovoj postavci Krunislav Simić je hor Opere SNP-a situirao u pozadinski fon scene kao monolitni glas naroda koji komentariše zbivanja glavnih protagonista, sugerišući emocionalnu intonaciju u kojoj se odvijaju njihove sudbine. Na koreografskom planu, kako u duetnim tako i solo postavkama, Krunislav Simić je majstorski izrazio svoj kreativni potencijal, osmislivši pokretom i plesnim kombinacijama psihološka stanja ljubavi, ljubomore, radosti, tuge, očaja kao i dramske situacije kroz koje prolaze glavni likovi, poput kultnog Aleksisa Zorbe (Andrej Kolčeriu), mladog pisca Nika (Samjuel Bišop), madam Ortans (Katarina Kljajić), udovice Marine (Ana Đurić) i seoskog momka Pavlosa (Liviu Har).
Andrej Kolčeriu, plesač u zenitu, veoma uspešne igračke karijere, svog Zorbu je dobro prostudirao i plesno izgradio. Harizmatični dobričina iz naroda, oživeo je veoma plastično u njegovom igračkom i glumačkom nastupu, nametnuvši se publici zakovitlanom energijom, pamtljivim i sugestivnim govorom tela, gestovima i temperamentom koji su do punog izražaja došli u sirtakiju obojenom strašću, zanosom i životnom radošću. Sjajan i pouzdan partner u lirski intoniranim i zahtevnim ljubavnim duetima sa Katarinom Kljajić (madam Ortans), Kolčeriu nije sasvim prešao onaj potrebni prag emocionalne izražajnosti koja je imperativ ovakvih uloga. Pa ipak, u svim ostalim aspektima, naročito u nastupima sa Samjuelom Bišopom (Nik), on je opravdao ulogu koja mu je bila poverena, postavši tako simbolom iskrenog prijateljstva i čoveka kojem je najvažnija sloboda.
Pravo osveženje predstave bio je nastup šarmantnog i stasitog Samjuela Bišopa, plesača iz Velike Britanije sa angažmanom u Baletu SNP-a, koji je korektnom plesnom tehnikom i kompleksno ostvarenim likom, uspeo dramski da iznese čitavu lepezu emotivnih stanja, od zaljubljenosti, preko strasti do emotivnog kraha i osvoji naklonost publike, naročito u partnerskim nastupima sa Anom Đurić (Marina), a zatim i u veoma upečatljivim scenama sa Zorbom tokom dvočasovnog izvođenja predstave.
Za Anu Đurić, prvakinju novosadskog baleta, uloga Marine bila je poseban izazov. Formirana na strogo klasičnom repertoaru sa zapaženim igračkim usponom nosećih uloga klasičnog baletskog repertoara, ona se ovoga puta susrela sa izazovnim i veoma kompleksnim dramskim likom Marine, koja je oličenje gordosti, prkosa i arogancije ali i otvorenosti za iskrenu i strasnu ljubav. Besprekorna u plesno-tehničkom smislu kroz čitavu predstavu, ova izuzetno talentovana mlada balerina samo je delimično ostvarila suštinu dramskog lika Marine, južnjačkog temperamenta oličenog u bogatoj skali emocija, kojoj nije uspela da udahne toplinu i zanos zaljubljene žene, a što će verujemo, uspeti kroz naredna izvođenja.
Katarina Kljajić u liku ostarele i bolesne madam Ortans, čijim bićem pulsiraju sećanja na mladost i neugaslu čežnju za iskrenom ljubavlju, solidno je iznela poverenu ulogu i plesno i dramski, zahvaljujući, pre svega, dobro izgrađenom partnerstvu sa Kolčeriuom. Naredna izvođenja „Grka Zorbe“ trebalo bi da joj omoguće punu igračku zrelost. Liviu Har ovoga puta u ulozi seoskog momka Pavlosa, kog razdire ljubomora, bio je na visini svog dramsko-plesnog zadatka uloge, kojoj je udahnuo autentičnost.
Estetici predstave „Grk Zorba“ doprineli su, diskretnim koloritom osveženi, kostimi Mirjane Stojanović Maurič, vrsnog znalca scenske kostimografije, čija su rešenja ovoga puta, bez ostatka, ispratila likovne ideje Krunislava Simića, uostalom kao i nenametljiva scenografija Milete Leskovca u adaptaciji Saše Senkovića, kojom je sugerisana arhitektura mediteranskog podneblja.
Specifičnom bojom mecosoprana Marina Pavlović Barać je u solo nastupima obogatila muzičku dimenziju predstave, kao i solista na buzukiju Branimir Jovanović.
Dok je uspešnom izvođenju ove kultne predstave nesumnjivo doprineo dirigent Aleksandar Kojić koji je uspeo da objedini scenska dešavanja sa umetničkim zahtevima postavljenim pred orkestar Opere Srpskog narodnog pozorišta, čije je muziciranje bilo dostojno partiture Mikisa Teodorakisa.

Snežana Subić