Andrej Kolčeriu – 20 godina umetničkog rada prvaka Baleta

U petak, 12. januara na sceni „Jovan Đorđević“ u 19.00 časova, prvak Baleta Andrej Kolčeriu proslaviće 20 godina umetničkog rada u Srpskom narodnom pozorištu igrajući naslovnu ulogu u baletu „Grk Zorba“ M. Teodorakisa, u režiji i koreografiji Krunislava Simića.

Kolčeriju je rođen 1985. godine u Klužu – Napoka (Rumunija), baletsko obrazovanje stekao je u Školi za koreografiju i dramske umetnosti „Oktavijan Stroja“ u Klužu. Nakon diplomiranja prelazi u Novi Sad, gde dobija angažman u Baletu SNP-a i od tada punih dvadeset godina igra solističke uloge u klasičnim i neoklasičnim baletima.

Tokom svoje bogate karijere na njegovom repertoaru našle su se uloge: Romeo/Tibalt („Romeo i Julija“), Bazil/Espada („Don Kihot“), Grof Albert („Žizela“), Zigfrid („Labudovo jezero“), Princ Krcko („Krcko Oraščić“), Princ Dezire („Uspavana lepotica“), Arman Dival („Dama s kamelijama“) i mnoge druge u kojima je pokazao vanrednu preciznost, lakoću i interpretativnu uverljivost.

Dobitnik je više godišnjih nagrada Srpskog narodnog pozorišta, kao i nagrade „Nataša Bošković” koju dodeljuje Udruženje baletskih umetnika Srbije, a za ulogu Armana Divala u baletu „Dama s kamelijama” u režiji i koreografiji Krunislava Simića. Tokom karijere nastupao je i na međunarodnoj baletskoj sceni.

Ovaj jubilej bio je povod za razgovor sa umetnikom, koji vam prenosimo u nastavku.

Diplomirali ste 2003. godine i iste godine dolazite u Novi Sad, gde dobijate angažman u Baletu Srpskog narodnog pozorišta. Dvadeset godina kasnije proslavljate svoj jubilej, odnosno dvadeset godina umetničkog rada upravo na velikoj sceni Srpskog narodnog pozorišta. Kakav je osećaj kada pomislite na sve ono što ste prošli tokom tog perioda i da li su Vaša očekivanja kao mladog umetnika ispunjena?

Hvala Vam na ovom pitanju, ono je složeno kao što je složena karijera baletskog igrača. Kada sam izašao iz škole, mislio sam da je ceo svet moj, da ću igrati sve velike uloge, da ću raditi sa koreografima i pedagozima iz celog sveta, da ću upoznati nove teatre, nove kolege… Najveći deo mojih očekivanja polako se počeo ispunjavati mojim dolaskom u SNP. Uskoro sam počeo da radim sve velike uloge, tako da su moji osećaji kada pogledam unazad, uglavnom pozitivni. Uradio sam sve glavne uloge koje su na repertoaru SNP-a poslednjih 20 godina te su moja očekivanja iz mladosti ispunjena.

Veliki broj uloga je sada iza Vas. Za koju od njih biste rekli da je bila najveći izazov ili prekretnica u Vašoj dosadašnjoj karijeri?

Uloga ima mnogo, ne bih mogao da se vežem za jednu posebno. Rad na svakoj od njih je složen i tog momenta, dok radim na toj ulozi, ceo joj se predajem u svakom smislu. Svaka je uloga je u stvari prekretnica, nema malih i lakih zadataka.

Dobitnik ste esnafske nagrade „Nataša Bošković“ koju Udruženje baletskih umetnika Srbije (UBUS) dodeljuje zaslužnim umetnicima. Koliki je značaj ta nagrada pružila?

Veoma sam ponosan na tu nagradu. Ona je priznanje ne samo meni nego i svima sa kojima sam sve ove godine radio i stvarao karijeru.

Šta je ono što priželjkujete sebi u narednom periodu, da li postoji nedosanjani san?

Snovi uvek postoje i sretni smo kada se ostvare. Svakako bi mi značio ugovor na neodređeno vreme koji i sada, posle 20 godina umetničkog rada, čekam. Što se tiče plesanja, nedosanjani san bi svakako bila još neka uloga u kojoj bih uživao i ja i publika. A ono što me čini sretnim i zadovoljnim je i rad sa mladima, divnim igračima željnih znanja.

Poslednje objave: